Bosna i Hercegovina ne može biti drugačija nego onakva kakva je stoljećima bila.
Naselje Gata smješteno je na razmeđu općina Bihać i Cazin. Drugi naziv za ovo mjesto je Gata Ilidža zbog ljekovite vode i banjskog lječilišta koje ovdje postoji stotinama godina. U samom centru Gate u neposrednoj blizini školskog objekta nalazi se pravoslavna crkva sv. Petra i Pavla, skoro stotinu godina stara.
Narod želi zajedno da živi
Zajedno su je gradili mještani islamske i pravoslavne vjere, a danas 23 godine nakon rata, zajedno žele da je obnove i otrgnu od zaborava i zuba vremena.
„Ovaj vjerski objekat je svjedok jednog vremena i ne treba ga pustiti da propada. Mi smo očistili okoliš i zarasline okolo, te mrežama zaštitili otvore kako golubovi ne bi ulazili unutra, ali ne smijemo vršiti nikakve radove na objektu dok ne dobijemo dozvolu Srpske pravoslavne crkve, jer ipak su oni nadležni za objekat. Ovdje je nekada živjelo 80-ak srpskih porodica koje su upražnjavale svoje vjerske obaveze upravo u ovom objektu. Crkva je ostala netaknuta što se tiče Bošnjaka ovdje u ovom naselju, ali je nažalost nisu zaobišli artiljerijski projektili kojima je gađano selo u proteklom ratu. Međutim, to su neznatna oštećenja od gelera. Osnovni problem objekta je što propada usljed zuba vremena i bilo bi zaista lijepo obnoviti ga i sačuvati“ kaže Hasan Keškić (48), mještanin Gate i vijećnik u Gradskom vijeću Bihać
Mušić Meho (61) je penziju zaradio u Nizozemskoj, a zatim se vratio u rodni kraj da tu provede ostatak života. Nizozemska multikultura je, kaže, ništa spram one bosanske koju su u ratu politike i interesi pokušali uništiti i napraviti nacionalne tabore. Sve je to, kaže Meho, politika, a stvarni život i odnosi ljudi su nešto sasvim drugo a oni svjedoče da narod ne zna drukčije nego skupa i zajedno.
„Imamo nekoliko naših komšija koji će se uskoro vratiti iz Srbije i zemalja Evropske unije da ponovo žive na svojim ognjištima. Ljudi žele da zajedno žive i dosta im je nacionalizma i poltike. Vidjeli su i shvatili šta su i ko su ti koji su zavadili narod i podijelili državu, sada se ponovo okreću jedni drugima. Crkve se sjećam još kao dječak dok sam se tu okolo igrao. Iskupili bi se svi na Alđun, igrali se tu i družili. Tako da nam crkva nije strana niti nam je ikada smetala. Ako uskoro krene njena obnova, lično ću da učestvujem u tome i finansijski to podržim“, kaže Meho
Komšije oduševljene idejom
Pero Repajić je jedan od onih koji žele da se vrate u rodni kraj. Trenutno živi u Srbiji, a njegov brat Mišo u Evropskoj uniji. Obojica su oduševljeni idejom da se crkva obnovi i žele u tome aktivno učestvovati, potvrdili su nam u telefonskom razgovoru
S obzirom da se crkva nalazi na samom razmeđu dvije mjesne zajednice Gata koja pripada općini Bihać i Tržačka raštela koja pripada općini Cazin, savjeti obje mjesne zajednice dogovorili su se da skupa upute inicijativu za obnovu crkve. Gradska uprava grada Cazina je podržala takvu ideju i planira izdvojiti dio sredstava za one osnovne radove kao što je postavljanje ulaznih vrata i zaštita otvora.
„Mi smo stupili u kontakt sa Zavičajnim udruženjem Una iz Banja Luke, koje okuplja Srbe sa područja ovih mjesnih zajednica, kako bi zajedno krenuli u realizaciju ove ideje. Dobili smo pozitivan odgovor i sada čekamo dozvolu od Srpske pravoslavne crkve bez čijeg odobrenja ne želimo bilo šta raditi na objektu“, kaže Senad Ždralić (41), mještanin Tržačkih Raštela i uposlenik u Gradskoj upravi grada Cazina.
Prema riječima Boška Stojisavljevića (74) predsjednika Zavičajnog udruženja “Una” ideja je vrlo pozitivna i odmah su je u ovom udruženju sa radošću prihvatili.
„Rastao sam u tom selu i za to me vežu lijepe uspomene. Drago mi je što se crkva hoće obnoviti, jer to je jedan vrlo lijep objekat koji to zaslužuje“, kaže Stojisavljević i dodaje kako će ovo udruženje u tome učestvovati kroz bilo koji oblik podrške
Ova saradnja je dobar pokazatelj kako Bosna i Hercegovina ne može biti drukčija nego onakva kakva je stoljećima bila.
