Bosanska redateljica Ena Sendijarević (32), koja je kao petogodišnjakinja bježeći od rata preselila s obitelji u Nizozemsku, snimila je dugometražni igrani film 'Negdje lijepo', čija je hrvatska premijera bila na Zagreb Film Festivalu. Glavna junakinja filma je Alma, djevojka podrijetlom iz Bosne odrasla u Nizozemskoj, koja odlazi na put u domovinu kako bi posjetila teško bolesnog oca.
Što vas je inspiriralo da snimite film "Negdje lijepo"?
- Željela sam snimiti pobunjenički i zaigrani film na temu identiteta i migracija namijenjen nekim novim generacijama. Film je vrlo osoban zbog moje povezanosti s obje zemlje, no nije autobiografski.
U kakvoj ste obitelji odrasli?
- Prije rata smo živjeli u Modriči, gdje je moj otac bio psihijatar, a majka pedijatrica. Kad je rat počeo, prvo smo na dvije godine otišli u Berlin, a potom u Amsterdam, u kojem je rođen moj brat i u kojem sam studirala filmsku umjetnost.
Što ste shvatili snimajući ovaj film?
- Da su sve te priče o razlikama između Nizozemske i Bosne samo konstrukcije. Na kraju smo svi mi samo ljudi.
Što vam najviše nedostaje iz Bosne?
- Moja obitelj, toplina bosanskih ljudi i planine. Svakog ljeta idem u Bosnu, gdje provodim vrijeme s obitelji.
Kakvi su vam planovi za budućnost?
- Iduće godine počet ću snimati novi film, čija će radnja biti smještena u 1900. godinu u Indoneziji, koja je nekoć bila nizozemska kolonija. Bit će to priča o tom razdoblju iz ženske perspektive.
