Nezaposlenost, podjele, nestabilna vlast, česte političke turbulencije, poremećeni međuljudski odnosi, nesigurna klima za investitore, kolektivna društvena anemija i migracije trenutna su slika najzapadnijeg dijela Bosne i Hercegovine.
Iako Bošnjaci prema zadnjem popisu stanovništva iz 2013. godine, čine 90 posto stanovništva u Bosanskoj krajini i uprkos velikom prirodnom bogatstvu i turističkom potencijalu, lokalne vlasti nisu uspjele iskoristiti ove blagodati kako bi osigurale normalne uslove života za ovdašnje stanovništvo. Građani su dugo imali sabura, a onda se u njima jednostavno nešto prelomilo i odlučili su ostaviti svoj rodni kraj i krenuti u potragu za boljim životom.
Da su razmjere migracija više nego zabrinjavajuće, otkrio je Mustafa Ružnić, novi premijer Vlade Unsko-sanskog kantona, iznijevši u svom ekspozeu podatke o odlasku stanovništva iz ove bh regije. On je istakao da je samo tokom prvih 11. mjeseci 2018. godine Uprava policije Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona izdala 14.775. potvrda o nekažnjavanju građanima ovog kantona za potrebe rada u inostranstvu. Tako je javnost konačno saznala šokantne činjenice o migracijama koje su u samo posljednje dvije godine iz Bosanske krajine odnijele čak 28.387 građana, odnosno 10,38. posto od ukupnog broja stanovnika, što predstavlja prvu zvaničnu i konkretnu brojku o iseljavanju stanovništva iz ovog dijela Bosne i Hercegovine. Šta je sa brojem građana koji su napuštali Bosansku krajinu u godinama prije toga i koliki je sveukupni broj stanovništva koji nedostaje u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, još se niko tim i ne usuđuje baviti.
Kod kuće je najljepše
Mnoštvo je teorija koje se bave razlozima povećanog trenda migracija u Bosni i Hercegovini i Bosanskoj krajini, njenom najzapadnijem dijelu koji je najviše na udaru ovog fenomena, a najinteresantnije su one koje tvrde da iza svega stoje velike europske sile i politika uvoza radne snage, a koje ne biraju sredstva ni metode kako da uvjere narod da donesu odluku o napuštanju Bosne i Hercegovine. Ipak, u svom tom moru sivila, pesimizma i beznađa, postoji jedna grupa ljudi o kojoj niko ne govori, valjda zato što se ne usuđuje biti kontra trenda vijesti koje govore o masovnim migracijama. Zato je ova priča drukčija od svih i govori o onima koji, uprkos svemu, žele ostati u svojoj domovini i ovdje pokušati graditi život kakvog su zamislili. Jedna od njih je Elvira Selimović (21) iz Bihaća studentica Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Bihaću. Ona za Preporod ističe kako je kod kuće ipak najljepše i da uprkos svemu ovdje ima života i nade.
„Rođena sam u periodu kad je rat prestao i sve se stabiliziralo. Većina ljudi je imala svoj krov nad glavom i neku vrstu posla. Moj otac je bio jedan od takvih. Nije napustio svoju domovinu, bio je tu u najtežim momentima. Radio je, borio se, a zatim je 2000. godine odlučio da pokrene vlastitu firmu čija je osnovna djelatnost bila proizvodnja, ugradnja i servis žaluzina, trakastih zavjesa, tendi i garažnih rolo vrata. Tokom zadnjih nekoliko godina firma SMM-Turija je proširila svoj proizvodni program i uvela nove proizvode, te otpočela sa proizvodnjom PVC i AL roletni, rolo zavjesa i komarnika za vrata i prozore i kamionskih cerada, čiji smo jedini proizvođač na našem području. Kako je vrijeme odmicalo za njih su čuli mnogi i na taj način profitabilnost firme je rasla. Danas, nakon 20 godina postojanja, firma broji trideset i tri uposlenika i glavni je proizvođač proizvoda iz oblasti svoje branše na Unsko-sanskom kantonu. Trenutno je to porodični biznis na čijem čelu je jedan vlasnik, a to je moj otac.
Gledajući njegovu borbu i želju za boljim sutra, uočila sam da je jedan od onih koji žele uspjeh, ali uspjeh u svojoj državi. Iz toga je proistekla i moja želja za ostankom koja je bivala sve veća. Ipak, najljepše je tamo gdje je čovjek rođen i gdje je odrastao. Tako me moj otac naučio“, priča Elvira, studentica ekonomije i budući biznismen iz Bihaća.
Uprkos svemu uspjeh je moguć
Elvira kaže i to da se u našoj državi može postići željeno, ako se za to izborimo do kraja.
„Pri završetku srednje škole odlučila sam da upišem Ekonomski fakultet u Bihaću, sa željom da budem dio kolektiva. Trenutno sam student druge godine, i svoju budućnost gradim ovdje gdje i jesam. U gradu koji ima mnoštvo ljepota, a ona najljepša jeste naša rijeka Una. Za dvije godine, ako Bog da, bit ću diplomirani ekonomista, koji će nastaviti porodični biznis, i biti jedan od bh građana koji ostaje u svojoj državi. Ne želim da napustim Bosnu, ponosnu i prkosnu, jer sam uvjerena da i ovdje ima bolje sutra, i da će naša domovina doživjeti prosperitet u svakom smislu“, poručila je Elvira na kraju.
Adnan Kantarević (24) iz Velike Kladuše još jedan je iz plejade mladih Bošnjaka, Krajišnika koji ne želi napustiti svoju domovinu. Za Preporod ističe kako želi dokazati sebi, ali i drugima da je i ovdje moguć uspjeh, uprkos otežanim okolnostima i teškom stanju u našem društvu.
„Ostao sam jer moram dokazati, prvenstveno samom sebi, da mogu ostvariti neke svoje osobne ciljeve bez obzira u kojoj situaciji se nalazio, bilo to da sam u Bosni, u Njemačkoj ili Nigeriji. Ako sam sposoban uspjet ću bez obzira na otežavajuće okolnosti. I više će vrijediti jedna moja pobjeda ovdje, nego sve moje pobjede tamo. Dovoljno vjerujem u sebe da znam da sam sposoban, da znam da mogu i da znam da ću uspjeti u svim svojim misijama“, poručuje Adnan mladima Bosne i Hercegovine.
Bosanska krajina se ne razlikuje puno od bilo kojeg drugog dijela Bosne i Hercegovine osim što je to regija koja je geografski najbliža Europskoj uniji i zbog toga je lokalnom stanovništvu, na neki način, olakšan odlazak. I tako, dok je sve više razloga zbog kojih ljudi odlaze vani, a sve manje onih zbog kojih bi ostali ovdje, u Bosanskoj krajini još uvijek ima nade za neku novu i svjetliju bh budućnost. A dokaz tome su mladi ljudi poput naših sagovornika koji, uprkos povećanju trenda migracija, žele ostati i graditi novu Bosnu i Hercegovinu, kako prenosi preporod.
