Ugljenisana tijela pronađena su u maju prošle godine u ruševini nekadašnje štamparije u Bihaću. Slučaj je šokirao javnost. Stradala su trojica migranata čiji identitet nikada nije otkriven. Ukopani jedan pored drugog na tamošnjem gradskom groblju. I nisu jedini po oznakom NN. Mnoštvo ih je. Ukopan je i Abdulhamed Noori. Migrant iz Afganistana koje su Bosanci i Hercegovci podigli nišan, nakon što se utopio u Uni. Imao je tek 29 godina. Iza njega je u prihvatnim centrima ostala porodica.
"Pa tužno je, jako teško, vjerujete i nama nije jednostavno", kaže Damir Zjakić, direktor pogrebnog preduzeća SesaD.
Kantonalna bolnica Irfan Ljubijankić je morala, zbog sve češćih smrtnih slučajeva, umjesto drugih planiranih prioriteta, proširiti kapacitete mrtvačnice. A nerijetko i privatna pogrebna društva preuzimaju čuvanje tijela, ali isključivo onih čija se imena i prezimena utvrde. Porodica 44-godišnjeg Pakistanca Ahmada još čeka.
"Kantonalna bolnica je unazad mjesec dana napravila proširenje svojih kapaciteta, to je nekih 15 mjesta, trenutno je zauzeto s migrantskom populacijom njih šest, sedam. Nastojimo mi privatna pogrebna preduzeća neka tijela preuzeti od Kantonalne bolnice dr. Irfan Ljubijankić i smjestiti u svoje frižidere, tako da je trenutno kod mene jedno tijelo migranta iz Pakistana koji čeka transport u državu Pakistan. U ovom zadnjem slučaju tijelo je boravilo nekih trideset dana iz tog razloga što nismo imali obezbijeđen avionski trasport, čekamo avion koji će preuzeti tijelo i prebaciti u matičnu zemlju", ističe Zjakić.
Proces identifikacije nije jednostavan. Većina migranata i izbjeglica sa sobom ne nosi validne dokumente. Policija, Služba za poslove sa strancima nerijetko informacije o porijeklu dobije od saputnika stradalih. Iz pogrebnog društva Zjakić kažu, najbolju saradnju imaju s Ambasadom Pakistana kada je riječ o organizaciji transporta preminulih. A čitav proces cargo prijevoza porodice košta i do osam hiljada maraka.
"Sve sumnjive smrti se, naravno, istražuju. Moram reći da je mnogo više smrti bilo u u Kantonalnoj bolnici, recimo lica koja su preminula zbog bolesti. Ono što smo mi obrađivali kao policija zajedno s Tužilaštvom, one sumnjive smrti koje su bile do sada na području Kantona u protekle tri godine bilo je 35 slučajeva, što nesretnih i bila su četiri slučaja ubistva", navodi Ale Šiljdedić, portparol MUP USK.
Bilo je različitih nesretnih slučajeva, osim utapanja, požara, i padovi s visine. No i gušenje. 28-godišnji državljanin Maroka nedavno je pokušao ilegalno ući u prihvatni centar Miral u Velikoj Kladuši, no, ostao je zaglavljen u uskom prozoru kroz koji je pokušao da se provuče.
"Tog dana je on rekao da sutra ujutro ide u 'game', još jednom će pokušati. Navečer, s obzirom da oni u divljim kampovima nemaju pristupa ni vodi, ni struji, ni da pune telefone, da se tuširaju - on je pošao prema izjavi njegovih prijatelja u kamp. Ilegalno ulaze kroz taj jedan prolaz, da se tušira, da napuni telefon, da se pozdravi s prijateljima, nažalost smrtno je stradao jer je to jedan veoma uzak prostor na izvjesnoj visini i on je tu ostao zaglavljen", otkriva Zehida Odobašić Bihorac, humanirarka.
Nerijetko, ističe Bihorac, građani Unsko-sanskog kantona pokreću akcije prikupljanja novca kako bi se platio transport identificiranih migranata njihovim porodicama. To je tvrdi, bio slučaj upravo s nedavno stradalim Marokancem. No, troškove će, kaže, ipak snositi Međunarodna organizacija za migracije.
