Živimo u jako izazovnom vremenu, kada smo svakodnevno svjedoci teških, životnih priča u kojima se ljudi susreću i bore sa svime da bi riješili svoje najosnovnije probleme.
Jedna od takvih priča dolazi nam od naše čitateljice koja je svoju priču podijelila sa nama, a mi je prenosimo u cjelosti:
“Naša priča je počela od ranog djetinjstva djevojčice, kada je prvi put dobila jaku upalu uha, koje su postajale sve češće i češće.
Djevojčica je išla na redovne kontrole i upale su se uvijek sanirale. Nakon dužeg vremena ustanovljena je dijgnoza - perforacija bubnjića (oštećen bubnjić).
Doktor kod kojeg je dijete išlo redovno na kontrole mi je rekao da se to ne može izliječiti bez operacije. Rekla sam mu da želim da dijete ide na operaciju i da se to što prije riješi, jer dijete često izostaje iz škole, ne može obavljati neke fizičke aktivnosti, uvijek se mora paziti da se ne prehladi, da ponovo ne dobije upalu...
Redovno smo išli na mjerenje sluha i onda je ustanovljeno da djetetu slabi sluh. Tad sam dobila uputnicu za Tuzlu ( Klinika bolesti uha, grla i nosa, UKC Tuzla).
Isti dan sam ih kontaktirala, osoba koja mi se javila bila je jako ljubazna. Dobili smo termin 18.04. ove godine u 10h, objasnila mi je šta trebam da prikupim od papira i nalaza za dijete.
Počela sam pripremati potrebnu dokumentaciju i nalaze. Papiri koji su bili potrebni komisiji koja odobrava liječenje djevojčice ( ugradnja timpanoplastike u opštoj anesteziji), bili su predani, te nam je komisija odobrila lijčenje u UKC Tuzla, na 15 dana, također i meni kao majci djevojčice je bilo odobreno da ostanem uz dijete.
18.04. smo bili u Tuzli, u bolnici. Javljam se na prijemnu, pregledaju moje papire i šalju me do anesteziologa, gdje anesteziolog pogleda papire i vidi da moje prezime i prezime djevojčice nije isto, te me vraća na prijemnu da ih pitam da li će me primiti jer nije isto prezime. Opet se vraćam na prijemnu i kažem da me anesteziolog šalje jer nemam isto prezime kao djevojčica , tad meni dotični gospodin na prijemnoj ( usput da kažem da se "gospodin" tako ne ponaša, grubo, odvratno ili kako već da kažem), ljutito uzima papire i govori da on nije tu za pravne postupke, ja mu odgovaram da znam da on nije tu za pravne postupke, i tad mi drsko goovori " SAČEKAJ!"
Čekala sam nekoliko gdje opet isti taj izlazi i govori mi da udjem. Odvode me u jednu sobu gdje se vrši pregled, i tu mi jedna osoba saopštava da je načelnik odjela rekao da djevojčica samo ima pregled.
Ja im govorim da nismo došli na pregled jer smo znali dijagnozu djeteta i znali smo zašto smo došli, i ako je to načelnik odjela rekao želim da mi on to potvrdi, gdje mi također kažu da otac mora doći potpisati jer nemamo isto prezime djevojčica i ja.
Rekla sam da nije nikakav problem, da će otac doći, i tad su rekli da mora donijeti presudu sa suda da se utvrdi da je on staratelj. Rekla sam opet da to nije problem i da će otac biti tu u 8h ujutro. Opet su me izveli u hodnik pred odjel, gdje opet nakon nekog vremena me uvode ali druga soba, i svaki put kad bi me zovnuli da razgovaram, razgovarala bih sa drugom osobom.
Tad mi ta osoba kaže:" Gospođo imajte razumijevanja, idite kući, zvat ćemo vas. Imamo puno gorih slučajeva, malignih tumora i slično." Rekla sam da ne želim da idem kući jer sam vraćena iz Mostara sa istim riječima " zvat ćemo vas", i nikada me nisu nazvali.
Također mi je rekao zašto dolazimo tamo kad imamo vrhunske specijaliste u Bihaću, odgovorila sam da je to bilo moguće uraditi u Bihaću da sad ne bih bila ovdje. Opet vani izlazim i opet me za 5 minuta vraćaju unutra gdje dotična osoba uzima moje papire pregleda i kaže da dijete ostaje u bolnici bez mene. Pitam zašto ja ne ostajem, kaže da moji papire ne vrijede.
Rekla samo ako ne vrijede napravite uplatnicu, nije problem platit ću za sebe. Onda nas šalju u kabinu da se presvučemo i smjestimo u sobu. Djevojčici je odrađen pregled uha, grla i nosa, i doktorica govori drugoj doktorici da je djetetu grlo crveno, druga odgovara da je to sasvim normalno jer je dijete plakalo i jer je u toploj sobi i da to nije ništa strašno.
Izvadili su joj krv, otišli smo izmjeriti sluh, sa jednim aparatom je bilo moguće a sad drugim aparatom nije bilo moguće izmjeriti sluh jer je bubnjić oštećen. Vratili smo se u sobu i do jutra bili u sobi, dok suprug nije javio da je stigao. Otišla sam na prijemnu da im javim da je suprug stigao da potpiše i opet mi "gospodin" drsko govori " IDI TAMO!" (preporučila bih mu dok još nije kasno da počne piti terapiju, ako treba ja ću platiti).
Sramota je kako se ponaša da narod gleda. Nakon nekog vremena pitala sam smijem li izaći sa djetetom do supruga, dobijam odgovor da se vratim u sobu. Došli su nam u sobu reći da djevojčica ide na pregled kod primarijusa, uradio je pregled koji je već rađen prošli dan, i uzeo bris uha i grla. Bris nije bio rađen dotad kod njih. I pitao me može li pogledati grlo djevojčici, rekla sam da može.
Rekao je da dijete mora uho operisati jer ima veću rupu na bubnjiću. Nakon toga mi kaže da dijete ima upaljeno grlo i da idem kući to liječiti. Pitam ga kad će bris biti gotov on mi odgovara da idem kući i da zovem za tri dana.
Tad već shvatam da žele samo da me se riješe i pošalju kući. Odlazim u sobu pakujeem stvari i izlazim, niko me ne zaustavlja i niko me ništa i ne pita nakon toga i tako se završava ta naša posjeta i boravak u Tuzli- napisala je naša čitateljica.
Ovo je zaista sramno i nedopušteno, neprofesionalno ponašanje i odnos prema pacijentu. Nadamo se da će nadležni na ovo reagovati i da se više nikada i nikome neće ponoviti ovakve ružne scene.
