Međutim, kako je rekao, na Balkanu se, nažalost, nikada granice nisu mijenjale bez rata, a sada se uvodi jedan novi pojam, a to je samoopredjeljenje naroda.
Većina stvari se dogovara izvan scene
"Tu vidim opasnost. Razdruživanje u postojećim granicama - kao što se dogodilo nakon Badinterove komisije i nakon što je ponuđen referendum u svim republikama, je jedna stvar, a samoopredjeljenje naroda bi moglo otvoriti, zbilja, jednu opasnu Pandorinu kutiju, jer se ne bi završilo samo između Srbije i Kosova. Tu su, sada moramo govoriti u kategoriji naroda, i Srbi iz BiH, tu su Albanci, ne samo sa Kosova nego i iz Makedonije, tu su Bošnjaci iz Sandžaka. I da se zadržimo samo na ovom teritoriju, da ne idemo u Kataloniju, Korziku i druge države", kaže Bogićević.
Zvanične vlasti u Beogradu i Zagrebu, u susjednim državama, su tumačile Dejtonski sporazum kako odgovara i Srbiji i Hrvatskoj.
"I taj specijalni status u smislu saradnje pokušali su da protumače kao hegemonistički stav prema BiH, pa su se tako i ponašali sa izjavama koje znače miješanje u unutrašnje stvari BiH, sa deklaracijama Sabora, sa promjenama presuda međunarodnih sudova. Međutim, mislim da bi bilo dobro da svi mi prvo čistimo vlastito dvorište", naglašava Bogićević.
Prema njegovim riječdima, Srbija objektivno ima velike probleme, o čemu najbolje pokazuju i protesti koji se održavaju.
"Protesti nemaju onaj kapacitet kao oni od 5. oktobra 2000. godine, jer nemaju, za sada, ni vanjsku podršku, kao što su oni imali, čekajući, vjerovatno, da ova vlast završi posao oko priznanja Kosova", ističe Bogićević i dodaje:
"Moja iskustva iz 90-ih govore da je 70 posto onoga što se dogovara izvan scene. Mi ne znamo na relaciji moćnih i snažnih, kao što su Amerika, Rusija, Njemačka, Velika Britanija, šta je predsjednik Srbije Alaksandar Vučić i kada dogovarao i kakva su tu obećanja bila. Zato, kažem, simptomatično je što sadašnji protesti nemaju onu snagu koju su imali 5. oktobra 2000. godine."
Takozvani "svesrpski sastana" koji je upriličio predsjednik Srbije Aleksandra Vučić uoči pravoslavnog Božića, odnosno na Badnji dan, Bogićević tumači kao činjenicu "da se priprema teren za međunarodno priznanje Kosova".
"Mislim da i Evropa nema kapacitet da adekvatno odgovori na opštu situaciju na Balkanu, jer Evropa traži, svijet traži da Srbija prizna Kosovo kako bi stekla uslove za evropsku integraciju, Evropsku uniju. Međutim, u samoj Evropi pet država Evropske unije, nije priznalo Kosovo, Španija, Grčka, Rumunija, Kipar i Slovačka. Znači Evropa nije uspjela u svom sastavu zauzeti jedinstven stav. A, tražiti od Srbije, gdje još uvijek Kosovo formalno nije međunarodno priznata država, malo je, po mojem mišljenju, nekorektno", stava je Bogićević.
Ponašanje Hrvatske spram susjeda, prvenstveno BiH, kaže kako nekako jednako gleda i sada kao i prije, bez obzira na to što je Hrvatska sada članica EU.
"Možda su sada i energičniji ti neki proglasi koji ne dovode ka trajnijem miru, ne dovode ka pomirenju, jer nije samo Hrvatska na gubitku. Šteta je to više za njih nego za nas. Šteta je to za dio Evrope, za članice Evropske unije koje sve više dovode u pitanje urušavaju li samu Evropsku uniju Mađarska, Poljska, Italija sve više", ukazuje Bogićević.
Temelji ZAVNOBiH-a garancija za mir i prosperitet BiH
On navodi da možemo samo zamisliti što će se dogoditi nakon maja, kada će, izvjesno je, u Evropski parlament ući krajnje ekstremna desnica.
"U Evropi sve više nacionalizam je na sceni, a zašto ne reći da je nacionalizam u temelju svakog fašizma i ne bih to poželio Evropi, jer i mi smo u Evropi bez obzira na članstvo", poručuje Bogićević.
ZAVNOBiH ili ono što se jeste dogodilo na njemu, navodi Bogićević, moglo bi biti jedina garancija za mir i prosperitet BiH.
"Dayton je podijelio državu BiH. Dayton je napravio da imamo više od 50 posto državljana Bosne i Hercegovine u statusu nacionalne manjine. Nema jednakopravnosti. Dayton je napravio, dao povod da se blokiraju institucije. I u BiH, šta po mojem mišljenju, nedostaje? Nedostaje jedan bosanskohercegovački strateški dokument. Ako nam je cilj BiH kao funkcionalna država, kao pravna država, BiH kao država jednakopravnih građana i naroda, njihovih kolektiviteta, bez majorizacije i preglasavanja i hegemonije bilo kojeg naroda, ako nam je cilj BiH koja će bar ublažiti, ako ne zaustaviti, odlazak mladih ljudi, ako nam je cilj BiH koja će investirati u obrazovanje i kulturu, koja će investirati u realni sektor koji proizvodi i za penzionere i za administraciju, ako nam je cilj BiH u kojoj ćemo imati opšte ispred ličnih i nacionalnih interesa, ako nam je cilj BiH u kojoj će ljudi imati dostojanstven život, njegovati čast čovjeka, a ne pohlepu i podobnost, ako nam je cilj BiH u kojoj će ljubav prema čovjeku biti ispred ljubavi prema novcu, moći i bogatstvu, onda se nešto treba mijenjati. Ako prema tom cilju ne možemo doći ovim putem, onda se naši koraci i naši putevi bar moraju korigovati", stava je Bogićević.
Kaže kako u BiH ima otprilike 140 političkih partija, te da svaka ima svoj program.
"To nesporno cijenim, ali ne vidim bosanskohercegovački program koji je iznad političkih partija, entiteta, kantona i nacija. Taj program bi mogao okupiti bosanskohercegovačke državljane u BiH i bosanskohercegovačke ljude koji su rasuti po svijetu, da se ujedine za dobro svih, a ne protiv bilo koga", navodi Bogićević.
Što se tiče funkcionisanja države Bosne i Hercegovine, Bogićević kaže kako BiH zapravo živi od izbora do izbora.
"Ovo za mene ništa nije neočekivano. Evo, i ova godina polako će proći, nećemo imati funkcionlanu državu, nećemo imati valst, a iduće godine već se pripremamo za lokalne izbore u BiH. Mi zapravo živimo od izbora do izbora. Mi se zapravo konfrontiramo oko raznih stvari, ko je za NATO, ko je protiv NATO-a, ko je za odluke međunarodnih sudova, ko je protiv, ko je za presudu Evrospkog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić - Finci, ko je protiv... Ali, zapravo, za to vrijeme gubimo supstancu i niko ne obraća pažnju na masu ljudi koja odlazi", upozorava Bogićević.
Oslonac za BiH tražiti u njoj samoj
Bogić Bogićević ne misli da bi u BiH ponovo mogao biti rat. Tu se, kako navodi, razlikujemo od vremena iz 90-ih godina kada su postojale regularne vojske iz Srbije, prije toga bivša Jugoslovenska narodna armija, te regularna vojska iz Hrvatske, koje su učestvovale u BiH.
"Međutim, ima nešto drugo što se može teorijski dogoditi u svijetu koji je neodlučan, u svijetu koji je zbunjen. Mogu da kažu, pa dobro, vi ste međunarodno priznata država od 1992. godine, vi ste članica UN-a, pa dobro, i bivša Jugoslavija je bila osnivač UN-a, nije nam to garancija za opstanak, vi toliko godina ne funkcionišete i dodaju one atribute koje smo dobili u toku rata da je ovo prostor vjekovne mržnje, da je ovo prostor istorijske stihije, da je ovo prostor gdje su svi činili zločin, kako je pisala evropska i američka štampa u toku rata, da je ovo prostor gdje treba pripremiti strategiju šumskog požara, neka sagori do kraja i onda će reći, pa dosta više pošto niste sami, svi građani priznali svoju državu. Jer, jesmo međunarodno priznata država, ali nepriznata od svih svojih građana, hajdemo onda formirati neku Badinterovu komisiju, ne mora to biti ni Jalta, ni Berlinski kongres, i reći - dragi moji ovo više ne ide tako", kaže Bogićević.
Nada se da do toga neće doći. Ali, kaže, uz neodlučnost svijeta i Evrope, sve je moguće očekivati. Bogićević kaže kako BiH više nije na listi prioriteta međunarodne zajednice, pored sada najsvježije Venecuele, Sirije, Ukrajine...
"I mi bismo sve više trebali da tražimo oslonac ovdje, u BiH, da preuzmemo odgovornost za nas, da ne dižemo tenzije, da tražimo puteve saradnje i da ne žrtvujemo pri tome istinu i pravdu. To ne može niko. Zaborav nije rješenje, ali bi bilo dobro da se okrećemo malo više sebi. I tu vidim neki put za promjene, jer ako mi stalno tražimo krivca u nekom drugom, to govori o našoj slabosti. Ako mi stalno nemamo kritički odnos prema sebi, da kažemo, dobro, pa šta mi poduzimamo. To je velika stvar da se mijenjamo u tom pravcu. Ako ono što ja radim 30 godina ne daje rezultate, onda bi bio red da ustupim mjesto novim, mladim ljudima, obrazovanim ljudima, ljudima malo širih vidika od mojih i da pokušamo na taj način govoriti o opstojnosti BiH koja je objektivno izdržala i veća iskušenja - 500 godina otomanske vladavine, austrougarsku vladavinu, a bila je država i prije toga. Znači u srednjem vijeku BiH je bila država kada nije bilo Bošnjaka, Srba i Hrvata, ali je bila Bosna i Hercegovina. Znači, starija je od njenih naroda", naglasio je Bogićević.
Prioritet zaustaviti odlazak mladih, jer ostat ćemo bez ljudi
I kada, naglašava Bogićević, pomislimo da se sve raspada, da sve propada, moguć je povratak BiH sebi i bez velikih naših zasluga, ako budemo imali u vidu što se kroz istoriju događalo.
Među prioritetima u BiH, naglasio je Bogićević, je svakako pitanje zaustavljanja odlaska mladih uz ono da moramo osigurati da ljudi žive, da piju vodu, da jedu hranu, da imaju krov nad glavom.
"Ovo je jedno od pitanja koje bi moralo biti na dnevnom redu svaki dan. Ljudi masovno odlaze. Procjene su da ćemo za ne znam koliko godina imati samo jedan posto mladih ljudi. Pouzdane informacije kažu da u BiH sada imamo samo 2,5 miliona ljudi. Sa tim masovnim odlaskom taj broj se smanjuje jer odlaze ljudi koji imaju zaposlenje, ljudi koji imaju radna mjesta, ljudi koje više ne zanimaju izborni rezultati, zanima ih dostojanstven život makar i daleko izvan BiH, a ne nacionalističko ludilo. Ljudi koji vole jedni Moskvu, drugi Tursku, ali svi odoše u Njemačku. Tako da su to činjenice koje bismo morali stalno imati u vidu i moliti investitore, prijatelje, i Tursku, i Moskvu, i Njemačku, i Veliku Britaniju, Francusku, nije bitno koga, arapske zemlje, izgubili smo mi čitav Pokret nesvrstanih, prijatelja koji su mnogo mogli pomoći BiH, da oni investiraju da zapošljavamo ljude, da nemamo diskriminaciju prema ljudima, da mijenjamo klimu u BiH uopšte za naše postojanje. Vjerujem da bi možda to bili neki od puteva da se zadrži jedan broj ljudi. U protivnom, masovno će otići", upozorava Bogićević.
Beogradski režim uništio Jugoslaviju
Nekadašnji član Predsjedništva SFRJ govorio je i o tome da li u BiH ima primjera u liku makedonskog premijera Zorana Zaeva, za kojeg se cijeni kako je urnek lidera kakav bi trebao biti na Balkanu, s obzirom na to da je uspio potaknuti i riješiti problem u Makedoniji star 27 godina.
"Sigurno da ima. Ne bih mogao govoriti o imenima, ali ima toliko mladih sposobnih, a ne podobnih. To je njihov problem. Ljudi obrazovanih, ljudi koji mogu mnogo, mnogo više dati od mene i moje generacije i onih koji su sada na političkoj sceni, koji ukoliko bi prihvatili da se odreknu tog parčeta vlasti, da ustupe mjesto tim ljudima. U čemu je bio problem u Makedoniji. Zoran Zaev je samo dao više prava, ravnopravnost Albancima, i na funkcijama i u životu. I njihov jezik i univerziteti. Ti vjerotrovi su produvali i tenzije su se smanjile i zato je napravio to što je napravio. Kod nas, u BiH, u tim našim rezervatima, uživamo u toj tišini, najčešće, tišini groblja", kaže Bogićević.
Apatija, očajanje i podijeljena država u Bosni i Hercegovini, naglašava Bogićević, neće nam donijeti proteste.
"Jer, ovdje, u BiH, ako u jednom dijelu države protestvuješ protiv vlasti, naprimjer u Banjoj Luci, Sarajevu, Mostaru, odmah će uslijediti obrazloženje da su nepotrebni protesti, jer ukoliko se nastavi tako, ovi drugi će doći da nas ubijaju, osvajaju... A, tamo je lakše, u Srbiji, Albaniji, Crnoj Gori, jer su protesti usmjereni protiv vlasti. Kod nas u BiH vlast je podijeljena i još uvijek je nemamo. Protesti u BiH mogu se organizovati u smislu pobune zato što nema penzija, zato što nema plata eventualno za neke kategorije ljudi u administraciji, naprimjer. Ali, toliko smo se izvježbali da to kompenziramo novim zaduženjima, novim tranšama MMF-a i, naravno, zadužujući tako nove generacije ovdje koje će vraćati te kredite", kaže Bogićević.
Kraj Jugoslavije, navodi Bogićević, počeo je od Memoranduma Srpske akademije nauka i umjetnosti, koji je objavljen 1986. godine.
"Za taj memorandum predsjednik Srbije Ivan Stambolić rekao je da on predstavlja smrt za Jugoslaviju. Dalje su nastajali novi dokumenti, pozivali su se na dokumente stare stotinu godina, ali objektivno, Jugoslavija jeste se mogla očuvati, ali ne Jugoslaviju kakvu je mislio Slobodan Milošević. Bez hegemonije bilo kojeg naroda, Jugoslavija se mogla očuvati kao država ravnopravnih republika i naroda koji u njoj žive. Takva Jugoslavija uz demokratske procese i ekonomske reforme predsjednika Saveznog izvršnog vijeća (SIV-a) Ante Markovića imala je podršku cijele Evrope", kaže Bogićević.
Žak Santer i Žak Delor iz Evropske komisije, odnosno tada Evropske zajednice, došli su 1991. godine, navodi Bogićević i nudili četiri milijarde dolara i pridruženo članstvo u Evropsku zajednicu Jugoslaviji.
"Nisu to prihvatili, prije svega, režim u Beogradu. Nudili su Hrvatska i Slovenija konfederaciju, pa nije prihvaćena, nudili su Alija Izetbegović i Kiro Gligorov asimetričnu federaciju, pa nije prihvaćena. Znači rat, rasturanje Jugoslavije, bio je cilj, prije svega, režima iz Beograda. Tamo je sve pošlo. A, sve da bi se došlo do granice Virovitica - Karlovac - Karlobag i ostvario taj san o velikoj Srbiji. A, pitanje koliko bi to novih žrtava još uzelo da se istrajavalo samo na tome", naglašava Bogićević.
Ljudi od nacije napravili profesiju
Bogićević je, inače, kandidat ove godine za Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva.
"Nikada ništa nisam radio zbog nagrade i priznanja. Radio sam, prije svega, u skladu sa vlastitom savješću i bio spreman da nosim posljedice svojih odluka. Sticaj okolnosti je htio da sam uglavnom sam nekako te odluke i donosio s obzirom na to da ja nisam imao podršku mojeg Parlamenta BiH u Predsjedništvu SFRJ za razliku od svih drugih sedam članova Predsjedništva SFRJ. Moj Parlament BiH se raspao odmah nakon izbora i konstituisanja vlasti 1990. godine. Cijenim, naravno, nagrade. Nagrade se nikada ne traže, rijetko se odbijaju. Ja sam, ne još laureat, nego koliko znam iz novina, kandidat. Jako cijenim i čast je biti i kandidat. Cijenim tu nagradu, jer je to, prije svega, nagrada za antifašizam i nagrada oslobođenja Grada Sarajeva 1945. godine, i svakako je veoma vrijedna, i ako je dobijem i ako je ne dobijem, drago mi je da se neko sjetio možda i da me kandiduje", poručio je Bogićević.
Za sebe je uvijek, pa tako i u smislu odlučivanja u Predsjedništvu SFRJ, govorio da nije Srbin po profesiji.
"Ljudi su napravili od nacije profesiju, napravili su od mržnje zanat, zaboravljajući da se na jednu mržnju ne može odgovarati drugom mržnjom, da treba punim plućima disati svoj nacionalni identitet i imati apsolutnu slobodu. Da to nisu naše zasluge. Mi smo to dobili rođenjem. Od toga praviti profesiju, nema smisla. A, ove promjene koje su prisutne, to ulazi u sferu karaktera ljudi, jer njihovi karakteri određuju i njihovo ponašanje i ponašanje drugih prema njima i mislim da to nije toliko vrijedno komentara, jer smo spremni za malo vlasti promijeniti sve", poručio je Bogićević.
