Djeca su uvijek najveće žrtve rata - on narušava svako njihovo pravo: na odrastanje, na psihofizički razvoj, na odgoj, na porodicu, na normalan život... U svakom oružanom sukobu ona su najranjivija kategorija i posebno su izložena svim opasnostima. Ratišta u Siriji i Iraku nisu izuzetak. Prema podacima kojima raspolaže Međunarodni komitet Crvenog križa (MKCK), na sjeveroistoku Sirije nalazi se više od 100.000 raseljenih lica, od kojih su većina iz ove zemlje i Iraka, ali ima i stranih državljana. Više od 90 posto raseljenih u kampovima su, podaci su MKCK-a do kojih smo došli, žene i djeca, a među njima se nalazi i nekoliko stotina one bez roditeljskog staranja.
Zakonske norme
Nakon konačnog sloma takozvane Islamske države krajem marta, mnoge zemlje su uz pomoć tamošnjih vlada započele proces repatrijacije svojih državljana iz ovih područja - militanata i njihovih porodica. Od kraja 2012. do kraja 2017. godine oko hiljadu osoba sa zapadnog Balkana, uključujući žene, djecu i starce, otišlo je na ratišta u Siriju i Irak, navodi se u studiji Igra čekanja - procjena i odgovor na prijetnju povratka stranih boraca na Zapadni Balkan, koju potpisuju univerzitetski profesori dr. Vlado Azinović i dr. Edina Bećirević.
Prema informacijama koje smo dobili u Ministarstvu sigurnosti BiH, u ovom trenutku se u sirijskim kampovima nalazi 91 osoba iz BiH, međutim, napominju kako su evidencije još predmet daljih operativnih provjera i verifikacija. Navedeni broj odnosi se na ukupan broj bh. državljana (muškarci, žene i djeca), a zbog zaštite interesa osoba koje se nalaze u zoni konflikta Ministarstvo, kako nam je pojašnjeno, nije u mogućnosti govoriti o konkretnim slučajevima, što se posebno odnosi na maloljetne osobe.
“Trenutno smo aktivni u više slučajeva koji uključuju maloljetne osobe i o kojima ćemo, kad se steknu uvjeti, informirati javnost”, rečeno nam je.
Osobe koje se vrate sa ratišta, a za koje se utvrdi da su činile krivična djela, prema uvjerenjima nadležnih, bit će procesuirane. Kada je riječ o ženama i djeci, osim identifikacijskih problema s kojima se susreću u sirijskim kampovima pod kurdskom administracijom, postoji i problem prihvatanja nakon njihove repatrijacije u BiH.
“Stvoren je izraženi odijum prema svima koji su povezani na bilo koji način sa ISIL-om. Odgovornost za nešto što je ugrožavanje elementarnih prava ne može se vezati ni za jedan kolektivitet, bez obzira na to kako ga imenovali. Zbog toga žene i djeca pojedinaca koji su učestvovali u borbama na sirijskom i drugim ratištima ne mogu snositi (ne)odgovornost za njihova (ne)djela”, mišljenja je sociolog Srđan Vukadinović.
Maloljetnici su, kaže on, posebno ugroženi, “jer mogu iz jednog radikalizma, u kojem su napravili prve životne korake socijalizacije, ući u drugi mnogo rigidniji i po njih pogubniji”.
“Na taj način se potpuno urušava struktura bića nekoga ko ni najmanje nije kriv što je rođen u socijalizacijskom okružju rata i mržnje. Kao prvi korak moraju se, i za žene i za djecu ISIL-ovih ratnika, organizovati posebne radionice u kojima će se razvijati osjećaj za kreativnost, a ne destrukciju, odnosno drugarstvo i toleranciju, a ne isključivost i jednostranost. A u drugom koraku stvarati preduslove da žene mogu same obezbjeđivati kvalitet života za svoju djecu, bez oslanjanja na eventualnu pomoć iz krugova koji su podržavali pomenute militantne aktivnosti”, kaže Vukadinović za Dane.
Povratnicima je, kaže naš sagovornik, potrebno samopouzdanje koje jedino mogu dobiti u institucijama države. Da je na državi da obligatorno pomogne povratnicima sa sirijskih ratišta, smatra i psiholog Srđan Puhalo. A, u prvom redu, pomoć je najpotrebnija djeci.
“Taj rad mora da bude interdisciplinarni jer sam život je takav. Morate u isto vrijeme rješavati ekonomske i stambene probleme, pohađanje škole, integraciju u lokalnu sredinu, pa i psihološke probleme. To podrazumijeva podršku mnogih institucija i njihov sistematski i planski rad. Ne postoji jedinstvena formula sa preciznim i unaprijed donesenim koracima, svaka porodica je svijet za sebe i tako joj se treba pristupati”, kaže Puhalo.
Primarno je, smatra on, pružiti im mogućnost da se integrišu u društvo. I Vukadinović i Puhalo kažu da bi se prevencija radikalizacije te djece trebala vršiti njihovim prijateljskim prihvatanjem bez imalo pokušaja imputiranja ili nametanja krivice zbog ambijenta i okruženja u kojima su sticali svoju prvotnu socijalizaciju.
Obuka imama
“Ono što je Islamska zajednica radila i još radi jeste specijalistička obuka naših imama i aktivista na polju prevencije nasilnog ekstremizma i njihovo upoznavanje sa ovim fenomenom sa posebnim osvrtom na kontranarativ. Nadamo se da će oni biti spremni i da će znati kako se postaviti u slučaju da se neko od ovih individua pojavi u njihovim džematima”, kaže nam Muhamed Jusić, savjetnik reisu-l-uleme za odnose sa medijima, naglašavajući da IZBiH ipak na sebe ne može preuzimati ulogu države i njenih organa, niti se to od njega može očekivati.
