[“Pusti neka dani prolaze i rade ti šta žele,
i ostani optimističan kada se suočiš sa Odredbom.
Ne žali za noćima prošlosti,
jer stanja dunjaluka neće vječna biti.
I budi čovjek, čvrst pred iskušenjem i neka tvoja narav bude od ljubaznosti i poštenja.” (…)]
“Nije Allah iskrenom robu nešto uskratio, osim kako bi mu dao nešto bolje od toga, i nije mu dao neki problem, osim kako bi ga sačuvao većeg od njega, i nije ga iskušao, osim kako bi ga očistio od grijeha i nije ga usmrtio, osim kako bi ga proživio (da se susretne sa Njim).” [lbnul-Kajjim, rahimehullah] Na robu je, stoga, samo da bude iskren.
Kroz prizmu ovosvjetskih benefita – iskustvo, zrelost, snagu i empatiju koju sada posjeduješ, umnogome su upravo iskušenja proizvela. Na relaciji ljudski karakter-iskušenja, karakter biva masa koju ona neminovno oblikuju. Kako – zavisi od imanske crte karaktera. Ti budi ona imanska matrica koja će podnijeti pritisak iskušenja, dok ona utiskuju vrijednosti u tebi. Upravo se na vrijednosti i usredsredi – kao da si iskušan da bi bio odlikovan njima, a da je bol samo posljedica procesa odlikovanja. Zapamti, dijamant bi postao samo grafit, da onda nije podnio ekstremne pritiske. Zato je sada odlikovan time da kao istovremeno najtvrđa i najprefinjenija, bude najvrijednija stvar na svijetu.
Ovaj savršeni primjer ti može biti inspiracija da pustiš da ti dunjaluk srce slomi – to mu je i zadatak. Nakon toga također bivaš odlikovan tvrdoćom – koja se ogleda u nesalomivosti daljim dunjalučkim nedaćama – jer je ono što je pri srcu bilo lomljivo već slomljeno. A s druge strane bivaš također odlikovan i prefinjenošću, jer će tek krhotine tog kamenog oklopa iznjedriti onu kašmirnu nutrinu srca, kao što školjka iznjedri nježni biser. Tada, ono svima koje je nekad osuđivalo, sada prvo nađe opravdanje; ono nakon saznanja kako je kad boli, na trepavicama prilazi drugima, da im kojim slučajem ne bi bol pričinilo; ono ranjeno ujedima tuđih usana, mehlemom riječi kupa, prije nego ih izusti.
Ono, jedino kao takvo, spozna da na ovom svijetu ima samo Uzvišenog Allaha, i Njemu se vrati – što je ujedno i ono što On od nas iskušenjem i želi. A sve što vraća Uzvišenom Allahu je blagodat! I doista – “Neće rob postići suštinu imana, sve dok iskušenje ne bude smatrao blagodati, a blagodat iskušenjem.” [Fudajl b. Ijjad, rahimehullah]
Kroz prizmu ahiretskih benefita – čišćenje od grijeha [1] i velike nagrade [2] čekaju te onda kada ti Džennet nije samo želja nastala u uživanju, već cilj – do kojeg vodi put posut iskušenjima.
I to što ti koračajući njime tabane peče, dok zadovoljstvom grliš sidro Allahove odredbe, znači da kada se sidro digne, i ti ćeš sa njim. Što ga jače zagrliš, veće su šanse da se vineš na viši stepen, gdje dočekuju riječima: “Mir neka je vama, zato što ste trpjeli, a divno li je najljepše prebivalište!” [Er-Ra’d, 24]
I bez ijednog od ovih benefita, sam haber da Uzvišeni Allah iskušava one koje voli, dovoljan je razlog da ne očajavaš i motiv da saburaš i zahvaljuješ!
[(…) “Neka dani budu ti koji te izdaju sve vrijeme, jer nijedan lijek te ne može spasiti od smrti.” [Imam Šafija, rahimehullah]]
[1] “Čovjek se iskušava shodno jačini svoje vjere, pa ukoliko mu vjera bude čvrsta, teške nedaće će ga pogađati, a ukoliko bude slabosti u njegovoj vjeri, Allah će ga iskušati shodno jačini njegove vjere. Neće čovjek prestati biti iskušavan sve dok ne bude hodio zemljom a da pri sebi nema nijednog grijeha.” [Tirmizi]
[2] “Oni koji su na Dunjaluku bili zdravi, kada na Sudnjem danu vide kako se dijele nagrade iskušanima, poželjet će da im je meso trgano kliještima.” [Tirmizi]
“Ukoliko Uzvišeni Allah iz Svoje dobrote želi nekom Svom robu određeni položaj u Džennetu, a on ga ne može postići svojim djelima, tada ga iskuša u njegovom tijelu, u njegovom imetku ili djetetom, pa on bude strpljiv na svemu tome i tako zadobije položaj koji mu je Allah propisao iz Svoje dobrote.” [Ebu Davud]
