Buljubašić je demobilisani borac, a jedini izvor prihoda za njega je skromna boračka naknada, ali taj novac ne može biti dostatan da podmiri ni osnovne životne potrebe. On je inače rodom iz Zavidovića, ali je poslije rata došao u Sanski Most, kako kaže, trbuhom za kruhom.
“Tada se nešto ovdje moglo zaraditi i ja sam radio fizičke poslove, najčešće građevinu. Izdržavao sam se sa svojih deset prstiju, ali u posljednje vrijeme imam probleme s kičmom i nisam u stanju da radim kao nekad. Također, i posla je manje pa je teško i zaraditi”, kaže Buljubašić.
Dodaje kako je primoran da na ovaj način zatraži bilo kakvu pomoć, kako bi pregurao zimu koja je pred njim.
Kaže kako mu je olakšavajuća okolnost što živi u kući čiji su vlasnici u inostranstvu, a objekat su mu ustupili na besplatno korištenje.
“Kada sam se uselio, nije bilo ni vrata ni prozora, sve sam morao sam da ugradim kako bi se moglo živjeti u kući. Objekat nema priključak struje, već je vodim od komšije preko jednog kabla, a vode nemam, već je donosim iz obližnje rijeke Zdene”, dodaje Buljubašić.
Inače, u unutrašnjosti kuće vidan je nedostatak ženske ruke, ali on kaže kako je s godinama navikao na takav život. Dodaje kako u rodnim Zavidovićima nema nikakve imovine, a sa ženom se davno rastao pišu Nezavisne
“Ona se preudala u Brčko, tamo imam i dvije kćerke, obje su udate, ali one imaju djecu i svoje živote, pa smo rijetko u kontaktu. Samo ponekad svrate, pomognu mi da očistim kuću i tako”, jada se Buljubašić.
S tugom u glasu kaže kako ovo nije društvo za koje se borio, jer su mnogi bivši borci spali na prosjački štap, a država ne brine dovoljno o njima. Svi koji žele da pomognu Buljubašiću mogu ga pronaći na adresi Muhići broj 30.
