Prvi zvuci
"- To je bilo u petom razredu, tada sam bio u Bosansoj Krupi, godinu kasnije sam došao živjeti u Bihać. Tada sam već volio muziku, otac mi je profesionalni muzičar i svira saksofon i klarinet. Mislim da je sve ovo nastalo zahvaljujući njemu, jer sam prve zvuke klarineta i saksofona čuo od njega i tako zavolio muziku" - kaže Živni.
Ističe da je sve počelo sa singlicama sedamdesetih godina, iako on najviše voli slušati bluz, prenosi Avaz.ba.
"– Upoznao sam Dinčeta, koji je bio vojno lice, radio je na Željavi. On je imao ploče i singlice i nikome ih nije davao. Jednom prilikom tražio sam da mi da jednu ploču Džimija Hendriksa (Jimi Hendrix), na šta je na kraju i pristao zahvaljujući našem zajedničkom prijatelju Zlatku Šehiću. Dao mi je Hendriksovu longplejku, a ja sam upijao svaki zvuk. Zvuk gramofona nije bio izvrstan, ali se gitara čula. To je nešto što je na mene ostavilo neizbrisiv trag. Nikad mi to nije dosadilo, ostao mi je to putokaz za sva vremena" - kaže Živni.
Nakon te prve ploče i sam ih je počeo kupovati.
"– Sav novac koji sam dobivao za sendvič kao školarac, izdvajao sam za longplejke. Sve je tako krenulo, kolekcija se slagala, a ja sam slušao ono što volim. Od naših, u to vrijeme popularna je bila „YU Grupa“" – nastavlja Živni.
Dodaje da je danas lakše doći do gramofonskih ploča nego u njegovoj mladosti, i to zahvaljujući internetu, ali i velikom broju kolekcionara iz cijelog svijeta.
Bez granica
"- Kolekcionara ima u Beogradu i Zagrebu, uvijek se mogu nabaviti. Donesu i kolege koji hoće da se mijenjaju. To je uvijek neka igra bez granica" - kaže Živni.
Gramofon ne gasi
Iako su još prije dvadeset godina pale u zaborav, Živni ističe da gramofonske ploče i danas imaju veliki broj poklonika.
"- Ovo je starija muzika koja se sluša s pažnjom i dušom, ona otvara srca. U mojoj kući gramofon se ne gasi, a bogatstvo zvuka i uživanje u slušanju ploča ne može vam pružiti nijedan drugi medij" -kaže on.
