Brojni entuzijasti i inžinjeri godinama pokušavaju napraviti motor koji će se moći pokretati na obnovljivi izvor pogonskog goriva, a 59-godišnji Fikret Čaušević iz Bihaća, koji se već 30 godina bavi ovom problematikom, kaže da ima rješenje. Na ideju je došao još 1992. godine kada se, u toku ratnih dejstava, u automobile sipalo skoro sve što se imalo pri ruci: kerozin, jestivo ulje, trafo-ulje.
"Međutim, sve je to bilo kratkog daha. Motor bi vrlo brzo, za nekoliko dana ili mjeseci, zaribao", kaže Čaušević na početku razgovora za Klix.ba.
Da bi motor mogao raditi za serijsku proizvodnju, kako objašnjava naš sagovornik, potrebno ga je u cjelosti modificirati i dodati mu neke nove stavke.
"Neki kažu da motor može ići na jestivo ulje, bez bilo kakvih modifikacija. To nije tačno, jer velika masnoća ulja otežava ubrizgavanje goriva, njegovo raspršivanje u komori, što za posljedicu ima lošije miješanje sa zrakom, nepotpuno sagorijevanje, stvaranje taloga na brizgaljkama, motor kasni u paljenju i puši, a posljedica svega je kvar, ili što mi kažemo zaribavanje motora. Iz tih razloga, mora se napraviti modifikacija motora i ja sam prvi u svijetu uspio riješiti sve te probleme, tako da moj motor radi stoposto ispravno na rafinirano biljno ulje koje je obnovljivi izvor energije", govori.
Potrebno modificirati motor
Kako objašnjava Čaušević, inače magistar poljoprivredne mehanizacije, jestivo ulje se ne može direktno koristiti za pogon motora iz razloga što ima veliki viskozitet, odnosno masnoću.
"Viskozitet jestivog suncokretovog ulja iznosi 37, dok je viskozitet nafte 2,7. Zbog toga, prva stvar koju je potrebno uraditi je smanjenje viskoziteta jestivog ulja na 2,7. Nadalje, potrebno je smanjiti temperaturu samopaljenja jestivog ulja, koja iznosi blizu 274 stepena, na temperaturu samopaljenja nafte, koja varira između 60 i 70 stepeni. Treće, nužno je riješiti pitanje tzv. koksnog filca, odnosno prašine, koja se javlja ako sipamo stopostotno jestivo ulje. Četvrto, potrebno je izmijeniti cetanski broj jestivog ulja. Cetanski broj nafte, koji predstavlja brzinu paljenja, iznosi 51, a jestivog suncokretovog ulja 37. I peto, nužno je riješiti rad u zimskim uvjetima, jer jestivo ulje mrzne na -17 stepeni, ali se već na 0 stepeni počinje mijenjati", objašnjava Čaušević.
Sve navedeno, prema njegovim riječima, potrebno je uraditi na motoru kako bi mogao raditi u stopostotnom kapacitetu.
"Problem koksnog filca riješio sam tako što sam osmislio električni polarizator koji ima ulogu raslojavanja čestica jestivog ulja, odnosno polarizaciju čestica sa pozitivnim i negativnim nabojem. Svaka molekula jestivog ulja vuče jedan atom kisika u komoru, a kisik je taj koji dovodi do samopaljenja. Na taj način, po prvi put u svijetu, riješio sam problem tzv. koksne prašine", govori.
Uništio tri motora dok nije došao do rješenja
Čaušević govori da je od početka rata do danas uništio tri mercedesova motora kako bi došao do idejnog rješenja. S njegovim rješenjem, tvrdi, svaki dizel motor na svijetu mogao bi da se pokreće i s jestivim rafiniranim uljem.
"Ja sam uspio prvi na svijetu, čak ni ono što nije uspio Rudolf Diesel. Naime, Diesel je 1893. izumio prvi motor na jestivo ulje, i to ulje od kikirikija. Taj motor je promovisao 1900. godine na sajmu automobila u Parizu, no s obzirom na to da je nafta u to vrijeme bila puno jeftinija, takav motor u tom periodu nije bio interesantan, on je odustao od razvoja te ideje i došao na novu - da napravi četverotaktni dizel motor. Ipak, Diesel je, 1912. godine, jednom novinaru rekao sljedeće riječi: 'Doći će dan kada će jestivo ulje biti potpuno ravnopravno sa naftom'. I to vrijeme je sada upravo došlo", tvrdi naš sagovornik.
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u vremenu kada je došlo do krize nafte u svijetu, također se radilo na polju modifikacije motora i upotrebe jestivog ulja, međutim i to je, kako priča Čaušević, bilo kratkog daha, jer je nafta ubrzo pojeftinila na globalnom tržištu.
Također, on je veliki kritičar biodizela kao jednog od goriva dobijenih iz bioloških izvora.
"Biodizel je hemijski spoj biljnih ulja, metanola i natrijum hidroksida. U reaktoru gdje se pravi biodizel kapaciteta 280 litara dodaje se 220 litara biljnog ulja, 35 kg metanola i 2 kg natrijum hidroksida. Radi se o tome da je metanol opasna hemikalija koja izaziva gušenje prilikom udisanja, a u većim količinama i smrt. Natrijum hidroksidom koji služi kao katalizator za spajanje metanola i biljnog ulja, može izazvati opekotine na koži. Za razliku od toga, rafinirano biljno ulje kao stopostotni ekološki proizvod koji se može kupiti u svakoj trgovini, nema ni sumpora, niti olova, CO2, dok biodizel ima raznih ispušnih kancerogenih stvari. Ja sam protiv nafte i biodizela. Smatram da je moje idejno rješenje najbolje", ističe.
Motor troši 5 litara, vuče kao benzinac
On kaže da njegov modificirani motor troši 5 litara jestivog ulja na otvorenoj cesti, a u gradskoj vožnji 6 litara.
"Kada su u pitanju vučne karakteristike motora, ukoliko koristite jestivo ulje, mislim da tada vuče poput benzinca, a ukoliko koristite naftu na moj modificirani motor tada je njegova snaga jača za 10 konjskih snaga", dodaje.
Čaušević govori da je današnja cijena jestivog ulja na domaćem tržištu 1,75 KM, a litar nafte 2,31 KM.
"U tom pogledu je isplativije. Šta je tek s ekološkim aspektom? Zašto mi dajemo gotov novac drugoj državi za uvoz nafte? Zašto mi, odnosno naši proizvođači, ne bi proizvodili uljanu repicu ili suncokret? Zašto ne bi pokrenuli svoje tvornice koje će pokrenuti proizvodnju ulja? Sa ovim idejnim rješenjem smatram da se može napraviti prvi motor na svijetu kojeg će pokretati jestivo ulje za traktore, kombajne i ovo je rješenje, odnosno motor koji se pokreće na jestivo rafinirano ulje, budućnost i alternativa nafti", tvrdi Čaušević.
Za kraj, upitali smo ga da li se neko zainteresirao za njegov izum.
"Jedna katarska kompanija mi je ponudila da dođem u Katar kako bismo promovisali moje idejno rješenje. Međutim, to mi je, iskreno, predaleko. Moja želja je da u našoj lijepoj Bosni pokušamo napraviti prvi motor u svijetu na jestivo ulje. No, s obzirom na to da smo rođeni u pogrešno vrijeme i na pogrešnom mjestu, pesimist sam i mislim da moja ideja, ipak, neće dobiti zeleno svjetlo", pomalo razočarano konstatira na kraju.
