Iz Sjeverne Karoline, na dženazu svog sina Mirsada stigla je Fatima Vehabović. Mirsad je bio apsolvent agronomije i skupa sa bratom Seidom studentom žurnalistike 1992. godine odveden u logor.
- Došli su iz Sarajeva za Bajram. Kada su ih uhapsili odveli su ih Keraterm, a onda u Trnopolje, odakle su ih odveli na Korićanske stijene i tamo ih pobili. Mlađeg Seida sam ukopala ranije. I suprug i ja smo bili u logoru. Suprug je prošao sve logore, a kad je došao u Njemačku umro je od tuge. Nakon svih tih tragedija ostao mi je bio najmlađi sin, ali, eto i on mi umrije od srčanog udara. Ubijen mi je i brat nekad poznati profesor u Kozarcu., Ako me pitate kako živim, reći ću vam: živim što je to dragi Bog tako odredio. Plačem, tugujem, činim sve da pamtim svoju djecu onakva kakva su mi bila – dobra, pametna, lijepa. Teško se krećem, ali, hvala Bogu imam svog bratića i još neke rođake koji mi ublažavaju tugu – priča Fatima, iz čijih riječi i držanja izbija gospodluk kakav smo jučer mogli vidjeti kod mnogih koji su s tugom ispraćali svoje najmilije, prenosi Avaz.
Inače, najstariji među jučer ukopanim žrtvama bio je Bećir Bešić rođen 1931. godine. Skupa su ukopani 6 članova porodice Elezović iz Kamičana, te još mnogi članovi istih porodica ubijeni na Korićanskim stijenama.
Kao mladić golgotu logora Omarske, Keraterma, Trnopolja prošao je i Jusuf Arifagić i zakleo se da nikada više ni pred kim neće pognuti glavu
