"S obzirom na to da u Trebinju radim više od godinu dana, mama mi je došla u posjetu i dok smo od stana išli prema gradu, na pločniku sam ugledao novčanik, ali, vjerujte mi na riječ, nisam brojao novac koji je bio u njemu, već sam pogledao dokumente i vidio da su tu i lična karta, i vozačka dozvola, i kreditne kartice, pa sam sve predao u policiju, a nedugo iza toga me je vlasnik pozvao da popijemo piće zajedno kako bi mi zahvalio na svemu", ispričao nam je kratko Marko.
Dežurni policajac Saša Hamović kaže da se, nakon što su sin i majka donijeli novčanik, telefonom raspitao kod bilećkih kolega o Perućici i vrlo brzo su saznali i njegov broj telefona, pozvali ga i ovaj je, sav srećan što se njegova agonija brzo okončala, odmah došao u Trebinje po novčanik i da se upozna s novim prijateljem.
"Ovo je početak jednog lijepog prijateljstva, u kome me je moj novi prijatelj uvjerio da ima još dobrih i poštenih ljudi, a ja se samo sa takvima družim", kazao je Perućica.
Priznaje da se nije nadao da će izgubljeni novčanik ikada naći, jer se obično dešavalo da ljudi pronađu novčanik, uzmu novac, a onda ga bace u grmlje, pa se pronađe godinama nakon toga ili nikada.
Dodaje da je u najboljem slučaju računao s tim da bi pronalazač mogao uzeti novac, a novčanik ostaviti na mjestu gdje ga je našao, što takođe ne bi bila loša opcija, jer mu je za nova dokumenta trebalo mnogo vremena i novca.
Marku Novakoviću pronalazak tuđih stvari kao da ide od ruke, jer je nedavno našao i savremeni skupocjeni mobilni telefon, koji je takođe odnio u policijsku stanicu, ali i ranije je nalazio izgubljene stvari i sve ih je predavao policiji.
