Da u Sarajevu, kao glavnom gradu jedne države, bilo kojim slučajem boravi neki strani novinar koji piše za neku iole ozbiljniju medijsku kuću u Evropi, sigurno bi uočio jedan presedan kakav se nije nikad desio niti u jednoj zemlji uređenoj na elementrnim principima liberelne demokratije. Ali avaj, takvi novinari već odavno ne posjećuju prijestonicu države koja je prva ragnirana zemlja po stopi korupcije u Evropi. Ipak taj presedan je baš vezan za tu temu jer je hapšenje bivšeg predsjednika Suda Bosne i Herecgovine Ranka Debevca i bivšeg direktora Obavještajno sigurnosne agencije (OSA) Osmana Mehmedagića Osmice krunski dokaz takvog stanja u državi.
“CIRKUS KOLUMBIJA”
I ako bi taj novinar slijedio medijske izvještaje i velike priče o kriminalu, koje objavljuju njegove lokalne kolege na sarajevskim portalima, one bi ga iz tri-četiri smjera uvele u grotlo korupcije tako da bi pomislio da se nalazi u prijestonici balkanske Kolumbije.
Prva priča je dobila svoj sudski epilog iako mediji najvaljuju njen nastavak. Radio se o presudi koju je sud izrekao bivšem premijeru Federacije BiH Fadilu Novaliću zbog kupovine neupotrebljivih respiratora u vrijeme pandemije korona virusa. Iako je presuda postala pravosnažna, pa premijer očekuje poziv na izdržavanje kazne, mnogi smatraju da je Novalić nevin i da je iza ove korputivne akcije stajala Sebija Izetbegović, kao bivša direktorica KCUS-a. A pošto se sumnja da su respiratori bili stavljeni u funkciju, te da su prouzročili, možda čak i smrt nekih pacijenata, istraga o ovoj aferi je još aktuelna. O moći gospođe Izetbegović, kao supruzi Bakira Izetbegovića, predsjednika namoćnije stranke u Bošnjaka (SDA), pisali su mnogi lokalni i regionalni mediji. Uspoređivali su je sa Evitom Peron, Elenom Čaušesku i Mirom Marković. Nedavno ju je visoki zvaničnik State Departmenta James O’Brein osobno prozvao kao primjer autokratskog ponašanja. Pošto su Amerikanci najgrlatiji borci protiv korupcije i slove da imaju najveći utjecaj na pravosudno-policijske organe u Sarajevu, ovakva izjava jednog američkog zvanička kandidira gospođu Izetbegović za američku crnu listu, pa čak nagovještava mogućnost njenog krivičnog gonjenja, odnosno hapšenja.
Druga priča koja se trenutno odvija iza rešetaka državnog zatvora gdje obitavaju sudija Debevec i nekadašnji prvi obavještajac Mehmedagić, gdje su podvrgnuti istrazi mnogo je zanimljivija. Osim tabloidskih pikanterija koje objavljuju mediji, o skupocjenim poklonima, prislukivanjivanja, uhođenjima, seksualnom napastovanju, paljenju auta itd., ova priča na jeziv način govori o gangreni korupcije, zloupotrebe položa, samovlje i bezvlašća u eri kojom su dominirali Bakir i Sebija Izetbegović, kao bračni par, odnosno kao sin i snaha legendarnog ratnog vođe Bosanskih Muslimana Alije Izetbegovića.
No, ova priča se grana i prema drugoj dvojici nacionalnih lidera Draganu Čoviću i Miloradu Dodiku. Naime, odbjegli negometni tajkun iz Hrvatske Zdravko Mamić je priznao da je dao Debevcu na poklon skupocjeni sahat kako bi ga ovaj kao predsjednik Suda BiH štitio od deportacije u Hrvatsku gdje je presuđen zbog koruptivnih krivičnih djela. U ovom aranžmanu su učestvovali hercegovački tajkuni koji pripadaju kriminalnoj hobotnici HDZ-a čiji je šef osobno Čović. On je već bio hapšen zbog korupcije, ali je očito pušten na slobodu jer jebio pristao na kooperativniji odnos sa međunarondom zajednicom. Vrlo lukavo je postupio, kao što je još lukavije uspijevao sačuvati svoju kriminalnu hobotnicu od bilo kakvih pravosudnih istraga i hapšenja. Ali svakim danom se više razotkriva njegova samozatajna kriminalna politika i mnogi bi se kladili da politički neće preživjeti ovu godinu, nakon čega bi mogao završiti iza rešetaka.
Sad je aktualenija priča o Dodiku. Tužitelji su na jednom od ročišta naveli da je Debevec imao sastanke u Švicarskoj, gdje posjeduje stan, sa nekim od tajkuna koji opet pripadaju kriminalnoj hobotnici Milorada Dodika. Prema pisanju novinara Slobodana Vaskovića Debevcu je na tom sastanku nuđeno mito u iznosu od 4 miliona KM ako bi ovaj kako predsjednik Suda BiH utjecao na oslobađajuću presudu u procesu koji se trenutno vodi protiv Dodika zbog krivičnog djela podrivanja države. Kako stvari sada stoje Debevec će sigurno biti osuđen na toliku zatvorsku kaznu da bi ostatak života mogao provesti u zatvoru. Svjestan toga mogao bi pristati na saradnju i nagodbu sa tužiocima te krivicu prebaciti na nekog od spomenutih političkih lidera. A pošto mu je Mehmedagić suoptuženik u izvršenju krivičnih djela za koje se tereti, najlogičnije bi bilo da se krivica prebaci na Izetbegovića. Jer on je sigurno aminovao njegov (re)izbor za predsjednika Suda BiH, a izravno je kandidirao Mehmedagića za direktora OSA-e. Opće je poznato da je Mehmedagić samo Izetbegoviću “polagao račune”, a velika je vjerovatnoća da je ikrivična djela izvršavao sa njegovim znanjem, pa čak je moguće i po njegovom nalogu. Mehmedagić je već bivao hapšen u par navrata, da bi bio oslobođen očito po direktivi samog Debevca. Njegov problem je bio da nije imao valjanu diplomu, kao što, kako će se ustanoviti, nije imala ni Sebija Izetbegović. Pored toga njegova hipoteka je bila što je u braku sa Amelom Šehović, folk pjevačicom koja je već bila hapšena zbog konzumiranja i dilanja droge. Sve je to zanemareno u odnosu da se radi o odanom čovjeku Bakira Izetbegovića koji je bio ratni pratilac njegovog oca. Pošto je jasno da se za izbor direktora OSA-e moraju konsultirati Amerikanci, navodno su prihvatili Mehmedagića kao čovjeka koji će se svojski boriti protiv osumnjičenih radikalnih islamista koje je u to vrijeme ISIL uspjevao regrutirati i odvoditi na ratište u Siriji. Za takve zasluge je Mehmedagić čak i odlikovan u Washingtonu. Međutim, kako pokazuju tužioci u istrazi, on je iza tog paravana radio gnusne kriminalne radnje koje se definiraju prilično priprostom pravnom frazom “zloupotrebe položaja” i “ovlasti” koje je imao kao prvi obavještajac u državi. Tako da Mehmedagić ni ne mora kriviti samog Izetbegovića da bi “spasio svoju kožu”, već je pravno logično da je i on “po komandnoj odgovornosti” odgovoran za ta njegova nedjela.
Prilikom stavljanja Mehmedagića na crnu listu Amerikaci su dali objašnjenja svoje odluke koje je on demontirao pozivajući američkog ambasadora Michaela Muprhya da podastre dokaze o svojim tvrdnjama. Isto tako je odbranaški nastupio i Izetbegović tvrdeći da je Mehmedagić nevin i da mu se imputiraju kriminalne radnje koje nije počinio. Nakon hapšenja Mehmedagića, Izetbegović se dugo nije oglašavao za šta ga je prozivala spomenuta supruga razumjevajući njegovu šutnju kao žrtvovanje i “puštanje niz vodu” njenog muža.
Očito se još ne nazire kraj istrazi Mehmedagiću zbog čega je zadržan u pritvoru. Mediji su počeli špekulirati o mogućem hapšenju samog Izetbegovića, što nije bez osnova nakon objavljenih frapantnih informacija o kriminalnim rabotama Mehmedagića. Jedan od svjedoka Tužilaštva je Denis Stojnić, sarajevski bokser i krimos, kojeg mediji odavno povezuju sa podzemljem. On je navodno imao službenu iskaznicu OSA-e koju mu je uručio Mehmedagić.
OD KELJMENDIJA DO TITE
Priča o drogi i narko bosovima u Sarajevu nije od jučer. Prva velika afera se veže za Nasera Keljmendija koji je bio optužen za ubistvo Ramiza Delalića Ćele. Suđenje Keljmendiju su odvijalo u Prištini, a pored njega su bili Fahrudin Radončić, Senad Šahinpašić i Naser Orić. Svi su oslobođeni optužbe za ubistvo, ali je ostala priča o Keljmendiju kao narko bosu kojem je Ćelo kvario taj biznis što je bio jedan od motiva ubistva. Pored toga njegov sin Elvis Keljmendi je uhapšen prošle godine u Neumu pod optužbom za dilanje droge. Njegovo hapšenje je povezano sa aferom poznatom kao “Sky aplikacija”. Kako god, ovakvim pričama je Sarajevo odavno prekriveno bijelim prahom.
No sve te priče je zasjenila priča o hapšenju narko bosa Edina Gačanina Tite u Dubaiju. On je rođen u Sarajevu, ali je “ordinirao” u Nizozemskoj i Emiratima. Osuđen je na sedam godina zatvora.
Prema zvaničnim informacijama njegov narko kartel poznat kao “Dino-Tito” obrnuo je kokaina u vrijednosti od 23 milijarde eura. Tito je prije nekoliko godina boravio u Sarajevu gdje mu je bila osigurana policijska pratnja koju je on obilato nagradio. Naime, zbog toga je donirao specijalne uniforme policiji. Neki policajci FUP-a su se pridružili Gačaninu kao njegovi tjelohranitelji. Jedan od njih je bio i Dženis Kadrić, koji je prije toga bio tjelohranitelj ministra MUP-a Aljoše Čampare.
Kadrić se nakon hapšenja šefa Gačanina vratio u Sarajevo i ovih dana je uhapšen. Prema nekim informacijama PDV na doniranu uniformu platio je tadašnji premijer KS Edin Forto, a na preporuku Elmedina Konakovića, tadašnjeg predsjednika Skupštine KS. Zbog spominjanja imena ministra Konakovića u ovom kontekstu, Sarajevo trese prava kokainska groznica. U fokusu ove afere je novinar Avdo Avdić, koji je prvi i objavio priču o narko kartelu Dino-Tito. On, poput Slobodana Vaskovića, ima imidž novinara bliskog saradnika policijsko-obavještajnih struktura. Vrlo često je bio viđan u društvu ministra policije Dragana Mektića i direktora OSA-e Mehmedagića.
Za sada Konaković apsolutno sve demantira i niječe bilo kakvu vezu sa Gačaninom. No, međutim, istraga o boravku Gačanina u Sarajevu je završena još 2001. godine. Tako da je predmet još aktuelan i “živ”. Ovaj proces je aktualiziran nakon hapšenja Titovog tjelohranitelja Kadrića i Alema Hodovića zbog pranja novca, te zahtjeva za izručenje Mirze Gačanina, Titovog rođaka, koji je bio pripadnik kartela Dino-Tito. On se također nalazi u zatvoru u Nizozemskoj. Gačanin ne želi da bude izručen BiH jer će, kako se branio pred sudijom, biti ubijen u Sarajevu gdje njegov rođak Edin ima moćne političke saradnike među kojima je spomenuto i ime Konakovića.
Kako god se ovaj proces bude razvijao, on trenutno može imati dalekosežne političke posljedice jer se u sve ovo uključio Dodik. On je nakon sudskog ročišta koje je imao na Sudu BiH u Sarajevu obratio novinarima ustvrdivši da je ono za šta se njega terete minorno u odnosu na kriminalne radnje nekih bošnjačkih političara koji su povezani i sa narko kartelima. Zaista su inkriminacije po kojima se sudi Dodiku razina verbalnog delikta u odnosu na kriminal narko kartela koji su Sarajevo pretvorili u grad kokaina. Nije ovdje u pitanju samo dilanje droge, već je u pitanju i pranje novca iza kojeg se sumnja da stoji i građevinska mafija. Tek su u sefu BBI banke pronađeni skupocjeni satovi čiji je vlasnik Edin Gačanin. To je svakako mrvica u odnosu na mogući novac od prodaje droge koje je u tonama transportirana i dilana po Sarajevu.
Stoga je Dodik očito svjestan razmjera afere i slučaja “Dino-Tito” čiji ključ od ladice, u kojoj je 2021. pohranjen i dobro čuvan predmet, u rukama predsjednika VSTV-a Milanka Kajganića.
Očito je Dodik bio voljan istrgovati svoj predmet sa bivšim predsjednikom Suda BiH Debevcem. A pošto nije uspio možda će probati preko Forte i Konakovića koji se dovode u svezu sa kartelom Dino i Tito. Stoga bi Kajganić mogao donijeti prevagu ko će prije zatražiti politički azil; Dodik u Rusiji, ili Konaković u Emiratima.
