Iz Evropske unije je prije nekoliko dana stigao hladan tuš, kada su nam potvrdili da je prva tranša iz Plana rasta od 70 miliona eura propala, ali i da bi BiH mogla ostati bez milijarde eura.
Oni su tražili da se BiH usaglasi o 113 pitanja, dok su naše vlasti stigle do broja od 110 ili, sportskim žargonom, malo nam je falilo.
Osim toga, bilo je potrebno da se usvoji i državni budžet, što je na kraju i postignuto, ali uzalud.
Da bi se dočarala glupost političara, najbolje je pojasniti o čemu je riječ. Jedno od tri preostala pitanja je jedinstveni broj za hitne pozive. Naime, nije se mogao postići dogovor jer tako banalna stvar se pravdala iz RS time da je to nadležnost entiteta.
Drugo što je traženo jeste ukidanje entitetskog glasanja pri radu odbora za pregovore s EU. Ukratko, i na tako važnim pitanjima se ima želja da jedna stranka može blokirati šta god poželi. Recimo, opcija konsenzusa i dogovaranja o važnim pitanjima nije uopće viđena kao opcija.
Treće je pitanje Ustavnog suda BiH, koje se politizira već dugo godina.
Niti jedno od tri navedena pitanja nije neko presudno koje bi moglo da ugrozi bilo koji od naroda u BiH, ali natezanje i osjećaj moći kada manjina blokira većinu je nešto što se, očito, neće promijeniti i nešto što će se teško izbaciti iz prakse.
Tako je prilika da se sredstva, koja su mogla da "padnu s neba“, odnosno upumpaju se u državni budžet izvana, bez ikakve posebne zasluge, propala.
Evropska unija je toliko puta izašla ususret i progledala kroz prste BiH, no ovog puta to nije htjela. Ispostavilo se da BiH, osim što nije sposobna sama da osigura sredstva, nije sposobna ni dobiti "sadaku“ sa strane. Tako je još jedna od brojnih šansi za ovu državu propuštena.
