Zamislite svijet u kojem imate mjesečna primanja... Pa, zavisno od funkcije na kojoj ste, mogu otići i do 7.000 KM, ali ne ispod 2.500 KM. Naravno, to je ono formalno, ne računajući razne talove, „poklone“ i biznis sheme koje sebi, u međuvremenu, stvorite.
Zamislite da ste svaki dan u prilici jesti biftek za 5 KM, pastu za 3 KM, kolač za 1 KM. Zamislite da uz sve to na raspolaganju 24 sata imate i službeni automobil za koji gorivo ne plaćate, da su vam posao i primanja sigurni ma koliko radili te da, uz malo sreće, na navedeni način možete živjeti godinama.
Znam, zvuči kao bajka, ali je priča istinita i u pitanju je život kojim žive političari u BiH. Dok se građani BiH kontinuirano suočavaju s rastom cijena osnovnih životnih namirnica, koji je posebno oštar i teško podnošljiv bio tokom korona krize, službeni restorani i bifei u FBiH od 2009. nisu povećavali cijene, što znači da političari i funkcioneri mogu jesti haman pa džaba.
I ovo je samo mali, ali zahvalan primjer suštine neofeudalnog sistema koji je uspostavljen u BiH. Sistema uspostavljenog od političke kaste za političku kastu. Za kastu ne važe zakoni tržišta, države, ni zdravog razuma. Kasta sama sebi određuje visinu plaća, cijenu jela i količinu privilegija koja će joj biti na raspolaganju.
Jednom kada uđete u kastu, uz kvalitetno mirisanje zadnjice onih iznad sebe, slatki život u gornjem dijelu neofeudalnog prehrambenog lanca je trajno osiguran. Bez obzira na stranku.
Kada uđete u kastu, prestajete imati osjećaj za život i potrebe običnih smrtnika. Jedino ćete vješto manipulirati njihovom mukom i nagonima kada im dođete tražiti glasove koji omogućavaju ružičasti kastinski život. Od njihovih jadnih para.
