Šef Delegacije Evropske unije u BiH Lars-Gunnar Wigemark u srijedu je zamjeniku predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH i ministru finansija i trezora Vjekoslavu Bevandi zvanično uručio Izvještaj o napretku za BiH.
Tim povodom razgovarali s ambasadorom Wigemarkom razgovarali smo upravo o napretku koji je BiH ostvarila, o stvarima koje nisu urađene, a trebale bi biti prioritet, o bh. političarima i evropskim integracijima.
Imaju li političke stranke u BiH još uvijek vremena da izmjene Izborni zakon BiH jer je Centralna izborna komisija najavila da će između 7. i 9. maja raspisati izbore?
Ovo pitanje postaje sve hitnije, iako se među strankama ne primijeti taj osjećaj hitnosti. Najvažnije je da se izbori održe u oktobru. Što se tiče provedbe izbornih rezultata, to u najvećoj mjeri ovisi o provedbi presude Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić. Preporučujem da se fokusiramo na ono što je ključno kako bi riješili ovu prazninu koja je ostala brisanjem nekih odredbi izbornog zakona na temelju odluke Ustavnog suda. Apelujem na sve političke lidere i stranke da pokušaju naći zajednički prijedlog koji je prihvatljiv. Možda neće biti savršen i neće odgovoriti na sva pitanja, ali do kompromisa mora doći. Sve strane su imale prilično nerealne prijedloge, ali nije na Evropskoj uniji da nameće bilo kakva rješenja, ona moraju doći iz BiH. Odredbe koje su izbrisane odlukom Ustavnog suda BiH su odredbe koje je prije 15 godina nametnuo tadašnji visoki predstavnik i to je za mene pokazatelj da bilo kakva nametnuta rješenja neće dugoročno funkcionisati. Svako rješenje mora biti rezultat saglasnosti političkih lidera u BiH.
Šta će se desiti ukoliko ne dođe do izmjena Izbornog zakona BiH? Hoće li EU priznati legitimitet bh. vlasti izabrane u skladu s važećim Izbornim zakonom BiH?
Izbori se moraju održavati u skladu s važećim propisima, a trenutno nedostaje jedan dio. Ne postoji usaglašena formula kako popuniti Dom naroda, a mi možemo prepoznati samo ono što postoji. Što se tiče drugih elemenata, poput direktnog izbora članova Predsjedništva BiH, ne postoji nikakav razlog da se rezultati tih izbora ne priznaju, ali što se tiče Doma naroda čiji se članovi biraju naknadno, to je trenutno sporno. Stranke se trebaju fokusirati na ovo pitanje, a ne raspravljati o pitanjima koja su njima bitna i tako skretati pažnju. Idemo jedno po jedno, korak po korak.
Kada BiH može očekivati mišljenje Evropske komisije na odgovore iz Upitnika?
Procjena odgovora je počela, riječ je o više od 20.000 stranica i trebalo je 15 mjeseci da se odgovori, pa se može očekivati da će trebati više vremana i za analizu. Realno je očekivati da će biti dodatnih pitanja radi pojašnjenja i podataka koji su izostali. Sve će se objediniti u jedno mišljenje koje će biti jako detaljno. Objavili smo izvještaj za BiH koji pokriva period od 18 mjeseci, riječ je o prijelaznom izvještaju, a nakon njega će uslijediti mišljenje. Komisija će po prvi put procjenjivati stanje u BiH na osnovu 33 poglavlja da bi se utvrdilo šta BiH treba uraditi. Što se tiče vremena, ne postoji krajnji rok, ali ne očekujem da će to biti prije kraja ove godine možda i početkom naredne. Sve zavisi od toga koliko brzo ćemo dobiti odgovore na dodatna pitanja koja bi trebala stići krajem maja, početkom juna.
Već se može ocijeniti napredak bh. vlasti u smislu sprovođenja reformi. Kako biste ocijenili rad organa vlasti? Čime ste zadovoljni, a čime niste?
Relativno detaljna ocjena je data u izvještaju koji je objavljen ove sedmice. Što se tiče Reformske agende, rezultati u dosta dobri, otprilike 2/3 agende su realizirane. Osjeti se poboljšanje u finansijskom sistemu, vidite da su kameta rekordno niske, došlo je do porasta izvoza i smanjenja stope nezaposlenosti, iako mnogi osporavaju te brojke. Ono što ne vidimo su nova radna mjesta, tržište rada je još uvijek rigidno, ne vidi se više investicija iako banke raspolažu značajnim sredstvima koja mogu posuđivati. U izvještaju jasno stoji da je bilo vrlo malo ili nikako napretka u oblasti reforme javne uprave. To nas veže za Reformsku agendu koja je postavila jasne ciljeve, ali oni nisu ostvareni. Javna uprava je politizirana i rascjepkana, pogotovo u FBiH s razlikama u kantonima. To nije održivo. Sa Svjetskom bankom pokušavamo raditi na izradi registra zaposlenika u javnoj upravi da znamo gdje rade, u kojoj oblasti. Tako nešto ne postoji, niko nema podatke koliko je ljudi zaposleno na različitim razinama.
Sastajao sam se s načelnicima i gradonačelnicima širom BiH, ima ih jako puno koji pokušavaju raditi najbolje moguće, ali nemaju dovoljno sredstava. Previše sredstava ostaje na višim razinama i svi načelnici govore da previše sredstava uplaćuju u sistem, a premalo im se vraća, nekih 7-8 posto. Žale se da se entiteti zadužuju, a oni otplaćuju zaduživanja. Rezultat toga je da općine nemaju dovoljno sredstava da bi plaćali unapređenje u zdravstvu, infrastrukturi, obrazovanju... Umjesto toga obraćaju se nama, UNDP-u i drugima, traže finansiranje i onda mi pokušavamo pokriti nedostatke u budžetu. To nije održivo, vanjsko finansiranje, ukljućujući i IPA fondove, ne može zadovoljiti sve potrebe. Mislim da će lokalnim samoupravama najviše pogodovati napredak ka EU jer će oni biti najveći korisnici sredstava. Što više budete napredovali ka EU otvarat će se mogućnosti korištenja većih fondova i sredstava, kao što je bilo, recimo, u Hrvatskoj i Mađarskoj. Oni su za lokalne potrebe dobili 30 do 40 milijardi eura. Dok se to ne desi, javna uprava se treba rješavati i kvalitetom i kvantitetom. Privatni sektor je previše mali i na teretu mu je finansiranja glomaznog javnog aparata. Naravno, ne možete tek tako otpustiti ljude na budžetu, oni se moraju zbrinuti. Treba im naći druga zaposlenja i tu na scenu stupa privatni sektor gdje je potrebno stvoriti bolje okruženje.
Prema svim procjenama, i ovaj mandat će proći bez ikakvog napretka upravo u smislu reforme javne uprave. Možemo li očekivati da EU izvrši pritisak na bh. vlasti kako bi se reforma konačno desila?
Javna uprava i pravosuđe se mogu riješiti modernim tehnologijama. Konkretan primjer, prije nekoliko dana čuo sam za manje preduzeće koje treba da se registruje i ljudi su otišli po informacije u jednu ustanovu gdje su im rekli da im ne mogu dati informacije i da pogledaju na interetu, ali nisu dali nikakvu adresu. Je li potrebno da ti ljudi sjede tu ako ne mogu pomoći? Možda takva radna mjesta treba ukinuti i sve potrebne informacije staviti na internet. Moja preporuka bi bila da i prije izbora pokušate riješiti pitanja oko kojih su svi saglasni jer nisam čuo da je neko rekao da je protiv rješavanja problema javne uprave i pravosuđa. Ko god dođe na vlast to mu treba biti prioritet. Ovo su pitanja kojima bi se predizborne kampanje trebale baviti, zajedno s obrazovanjem i zdravstvom. Tu je jako malo urađeno u smislu reformi. Imate dobre ljekare i bolnice, ali sistem je neefikasan. Građani me nikada ne pitaju o Izbornom zakonu i ustavnim pitanjima, jako je puno pitanja koja se tiču konkretnih problema. Kada razmišljaju o odlasku iz BiH ljudi to imaju na umu, nezadovoljni su obrazovanjem, birokratiziranom javnom upravom, nedostatkom dobrih radnih mjesta... Niko ne odlazi zbog ustavnih pitanja.
Jesu li bh. politički lideri zaista spremni za sprovođenje reformi ili svjesno ulaze u politizaciju Izbornog zakona i drugih aktuelnih tema?
Političari se ne slažu, to će uvijek biti tako. To je dio njihovog posla, ali dio posla je i da nađu rješenja. Kada završite s raspravom i diskusijom, onda morate naći zajednički stav. Tu je problem u BiH. Mislim da međunarodna zajednica nije učinila nikakvu uslugu BiH što je umjesto nje donosila neke odluke. Ne kažem da su političari lijeni, ali su navikli da će neko izvana rješavati probleme tako da oni pred svojim glasačima ne bi morali izgledati kao neko ko se morao nečega odreći i pristati na kompromis. Sjede u svojim foteljama i perciprani su kao neko ko nije poražen. Ako ćemo se stalno svađati ko će popraviti stvari? Možda svako rješenje neće biti savršeno, ali barem ste ga pokušali naći. Politička kultura u ovoj zemlji je politika sukoba, vrlo često se raspravlja o stvarima koje su nevažne. Ljudi ne žele slušati o novom sukobu. Na terenu vas niko ne pita metafizička pitanja, nacionalistička. O tome se raspravlja samo na političkim razinama. Članstvo u EU podrazumijeva razvoj kulture kompromisa i iznalaženje praktičnih rješanja. Kada BiH postane članica, niko joj neće dozvoliti da druge blokira vetima i zaštitom vitalnih nacionalnih interesa. Za to postoji mehanizam koordinacije i treba ga što više koristiti.
S kim vam je najlakše, a s kim najteže sarađivati kada je riječ o domaćim političarima?
Kada sjede zajedno za stolom razgovoraju smireno, shvataju da moraju naći rješenja, ali kad su pred novinarima onda se slažu da se ne slažu. Lokalni političari nemaju vremena za retoriku i rasprave, zanimaju ih rješenja i zainteresovani su da međusobno sarađuju. Svi su jednako frustrirani, smatraju da je previše izbornih ciklusa. Cijeli sistem se zaustavi uoči, tokom i neposredno nakon izbora i jako je teško u tom periodu bilo šta postići. Većina lidera s kojima se srećem su poprilično razumni, ali imaju osjećaj da u javnosti moraju igrati uloge nasilnika, nacionalista, da su oni jedini koji se brinu za interese svog naroda, i to je sasvim uredu, svi mi imamo neki identitet, ali ako živite u zemlji koja je multietnička to nosi određene izazove. Mnogo je bolje je biti dio Evropske unije, to ne znači da će svi problemi biti riješeni, ali kad unutar EU je manji strah. Ovdje su dvije stvari uočljive - jedna je nedostatak povjerenja među ljudima koji se širi na politiku. Ljudi ne vjeruju jedni drugima, sve se svodi na to da gubitak jednog znači dobitak drugog i obrnuto. Druga je strah da ćete izgubiti, da ćete ostati bez posla, strah od rata, i zbog toga vlada mišljenje da je najbolje biti tih i ne talasti jer će te neko iskoristiti. Treba prekinuti taj ciklus straha i nepovjerenja. Nije fer za sve kriviti političare, možda su oni samo simptom nečeg većeg. EU nisu samo odluke kojima se mijenjaju propisi već stil života. Važno je da cijela ova regija bude dio EU.
Kako vidite budućnost ove zemlje, može li BiH do 2025. postati članica EU?
Predali ste aplikaciju za članstvo i to je veliki korak, sad se ona procjenjuje i EU će biti sve prisutnija, htjeli vi to ili ne. Morat će doći do promjena i prilagodbi, ali to može samo iznutra. Nije loše postavljati rokove, ali sve je u vašim rukama i čudno mi je kad čujem kolege diplomate kada kažu da nešto moramo uraditi. Vi morate donositi odluke, vi morate osigurati promjenu, mi ne namećemo nikakva rješenja. Naredne četiri godine će biti jako važne, ko god da bude na vlasti. Tokom te četiri godine BiH će dobiti status kandidata i pregovori će biti otvoreni. Volio bih da čujem šta je plan za naredne četiri godine. Možemo pričati o statusu kandidata, ali to ne znači ništa drugo nego početak još jednog dugog procesa. Neki bh. lideri kažu da žele status kandidata, ali misle da nije realno da BiH postane članica, a to kažu zbog načina na koji se oni bave politikom jer takva politika neće funkcionisati u okviru EU. Imate priliku da se približavate EU uprkos skepticizmu u BiH i među članicama. Političari često kažu 'dajte nam taj status iako ga ne zaslužujemo'. Ne možete to tražiti, morate dati nešto za uzvrat. Sve ima svoju cijenu, a članstvo nosi veliku cijenu, promjenu kroz koju morate proći, ali i nagrade su značajne.
Finansijska pomoć koju sada dobijate je skromna u odnosu na ono što vas čeka kako budete napredovali dalje. Poruka građanima je da ne budu cinični i skeptični kada je riječ o BiH. Optimiste u ovoj zemlji percipiraju kao naivne, ali poduzeli ste važne korake, predali aplikaciju i važno je da nastavite dalje. Dobro je biti kritičan, ali ako kritikujete dajte onda i prijedloge rješenja. Većina građana želi ostati u BiH, imate prelijepu zemlju, snažne porodične veze, tople i susretljive ljude i zato ljudi izvana vole BiH. Ali, pokušajte biti manje nepovjerljivi. Nemamo nikakav tajni plan da spiječimo Rusiju i Tursku u BiH, to je nonsens. Ovdje smo jer želimo podržati cijeli ovaj region, želimo bolju budućnost za ljude i u našem je interesu stabilnost da se historija ne bi ponovila. Stvari moraju napredovati jer nema drugog izbora.
