„Otkazan je rad u javnim institucijama i otkazani su događaji na javnim površinama, gradski autobusi idu, ali ja izbjegavam autobuse. Živim u jedno dijelu grada gdje turisti baš i ne dolaze. Svi nose maske. Stalno je u medijima prisutna kampanja za nošenje maski i pranje ruku. Maske se ne mogu se kupiti tek tako, na osnovu radne dozvole može se dobiti deset maski za lice i ogromni su redovi ispred apoteka“, priča Lukajić.
Kaže da nema panike, ali osjeti se čudan odnos među ljudima.
„Kako su ti prelazi iz grada zatvoreni imamo osjećaj da ne možemo pobjeći. To sad donosi jednu novu dimenziju koja je baš čudna. Kad sretneš nekoga nema rukovanja, a izbjegavaju se i viđanja među ljudima. Sve djeluje kao da smo u filmu. Nije baš najnormalnija situacija. I ovdje su prisutni slulajevi koronavirusa, čak su kola Hitne pomoći prije nekoliko dana bila u mom komšiluku. Došli su jer je prijavljena da je neka žena došla iz Vuhana i da je imala simptome virusa. Došli su po nju u onim njihovim zaštitinim odijelima i odveli su je u karantin“, ističe Lukajić.
On dodaje da je problem sa Makaom to što je dolazilo puno turista baš iz Vuhana, ali i ostalih dijelova Kine.
„Ogroman je protok ljudi pa se tako virusi lako šire. Upravo je zbog toga Makao pod lupom. U prodavnicama police sa određenim proizvodima su prazne, kao da smo u ratu. Odjednom se svi boje da će nestati hrane. Najviše se kupuje riža, i nje često nema na policama. Ljudi rižu i meso panično kupuju, a ostalih proizvoda ima dovoljno“, kaže na kraju razgovora za BUKU Mario Lukajić koji trenutno boravi u Makau, piše Buka.
