Snaga dijapore je ogromna, a dosadašnja iskustva kazuju da je političkim strankama važno da državljani BiH koji žive u inozemstvu glasaju na izborima, mada je i proces registracije značajno kompliciran, bez da im ponude saradnju, bolje uslove i generalno odnos prema toj kategoriji.
Bh. dijaspora ima rok do utorka u ponoć da se registruje kako bi mogli glasati na oktobarskim Općim izborima. Tim povodom, o važnosti dijapore u političkom, ali i svakom drugom životu BiH razgovarali smo s Ćamilom Durakovićem, kandidatom za potpredsjednika RS-a na oktobarskim izborima.
"Dijaspora mora biti zajednički problem, a ne problem jedne stranke. U proteklom periodu svi projekti koje je vodio pojedinac ili jedna stranka su propali. Bošnjačka dijaspora je razuđena širom svijeta i mnogo je teže raditi s takvom dijsporom. Ono što po meni nedostaje je odnos institucija države prema državi i organiziranja dijaspore kroz zakonska rješenja", kazao nam je Duraković.
Bez institucionalnog pristupa
On dodaje da se ne može očekivati od dijaspore da se sama aktivira, ako im je toliko otežan proces.
"Ako od dijapore tražite da sami urade proces registracije, bez ikakve pomoći ili olakšanja, to je sizifov posao. Nedostaje institucionalnih pristupa dijaspori. Svi zajedno moramo uložiti napore. To se ne odnosi samo na registraciju za glasanje, već i investicije i sve drugo", kazao je Duraković.
Postavlja se pitanje koliko je sam proces registracije otežan i da li se previše očekuje od bh. državljana koji žive u inozemstvu.
"Inicijativa Prvi mart je bila jedina prava koja je efikasno radila s dijasporom kada je u pitanju registracija. Ipak, nekima to nije odgovaralo pa je i Prvi mart ugušen. Ako uporedimo broj glasača iz dijaspore 2014. i ono što ćemo imati sada bit će drastična razlika. Poenta je da bez institucionalnog pristupa nema rješenja. Ne možemo kriviti dijasporu da je nezainteresovana. Siguran sam da registracija neće biti na nivou 2014. godine", poručuje Duraković.
Država BiH bi svojoj dijaspori itekako mogla izaći ususret, poput pitanja upravljanja nekretninama ili pravom vlasništva i mnogim drugim segmentima. Posebno je pitanje privlačenja investicija i olakšavanja postupaka za investiranje. Dosadašnja praksa je pokazala da veliki broj bh. državljana iz inozemstva žele investirati novac u svojoj domovini, ali ih komplikovane procedure odbijaju.
Ministarstvo dijaspore?
Duraković smatra da bi dobar potez bio osnivanje ministarstva dijaspore na nivou države, ali je to nerealno očekivati zbog ustavnog uređenja i protivljenja koja bi se mogla očekivati.
"Sam Milorad Dodik je nekoliko puta je govorio da Srbi nisu bh. dijapora, ali ja smatram da svi iz ove zemlje koji žive u inostranstvu jesu bh. dijaspra. Treba pokušavati i inicirati takve stvari i boriti se. Svima su puna usta dijapore, a niko do sada nije ništa konkretno uradio", dodaje on.
Naš sagovornik je saglasna da je potreban i određeni institucionalni fond za dijaporu, a sve s ciljem da dijaspora postane što važniji učesnik i ekonomskih procesa u našoj zemlji.
Evidentno je da se odnos države prema bh. dijaspori u najvećoj mjeri održava na računanje doznaka, odnosno novca kojeg dijaspora godišnje šalje u našu zemlju.
Do sada postoji nekoliko inicijativa koje za cilj imaju aktivnije uključivanje dijaspore i veće investiranje, ali ne i kada je u pitanju angažman države. Dosadašnja briga vlasti i političkih stranaka generalno za dijasporu naglašavana je kada treba animirati glasače da se registruju i tu završava svaka druga priča.
