Broj zaraženih koronavirusom u Bosni i Hercegovini se svakim danom povećava. Nažalost, povećava se i broj umrlih. Već je zabilježeno više od 1.300 slučajeva infekcije koronavirusom na području cijele države, a do trenutka pisanja ovog teksta preminule su 53 osobe.
Prema podacima sa službene stranice Vlade Unsko-sanskog kantona od 22. aprila, na području ovog kantona zabilježena su ukupno 72 slučaja zaraze. Od tog broja šest osoba je preminulo, 13 je izliječenih, dok je 53 aktivno zaraženih.
DVIJE BOLNICE I SEDAM RESPIRATORA
U USK postoje dvije bolnice – Kantonalna bolnica „Dr. Irfan Ljubijankić“ u Bihaću i Opća bolnica u Sanskom Mostu. Prema posljednjem popisu stanovništva, ovdje živi oko 300.000 ljudi.
Shodno postignutom dogovoru, Kantonalna bolnica u Bihaću će podnijeti najveći teret ove krize. U ovu zdravstvenu ustanovu će biti smješteni pacijenti zaraženi koronavirusom sa srednjom i teškom kliničkom slikom, s obzirom na to da bihaćka bolnica ima Jedinicu intenzivne njege.
Ako dođe do povećanja broja pacijenata koji moraju biti hospitalizirani, na raspolaganju će biti i Opća bolnica u Sanskom Mostu.
Prema riječima direktora ovih dviju bolnica, trenutno na raspolaganju imaju samo sedam respiratora. Šest respiratora je u Bihaću i jedan u Sanskom Mostu. Uz to, na raspolaganju je i nekoliko anestezioloških aparata koji mogu služiti kao respiratori.
„Mislim da nemamo dovoljno respiratora. Trebalo bi da imamo barem 20 respiratora u kantonu. Bez 20 respiratora mi ne možemo dočekati jači udar. Šta to znači? Da nam budu italijanski ili španjolski scenarij. I u budućnosti naš kanton ne smije biti bez bar 20 respiratora“, kaže za magazin Žurnal Mustafa Avdagić, direktor bolnice u Sanskom Mostu, inače kadar Stranke demokratske akcije (SDA).
Njegovo mišljenje dijeli direktor bolnice u Bihaću Hajrudin Havić, kadar Socijaldemokratske partije (SDP).
„Nama sigurno treba još bar pet do deset respiratora. Mi smo tražili od kriznog štaba još 10 respiratora, međutim otkad smo ih tražili prije mjesec dana, još ih nismo dobili. Ne znam koliko se možemo pouzdati u to“, govori Havić.
Havić dodaje kako su oni naručili još pet respiratora, te da se nadaju da bi mogli stići početkom maja. No, s obzirom na stanje na svjetskom tržištu, to je neizvjesno. Osim toga, u svakom trenutku očekuju još jedan respirator koji bi trebao biti donacija jednog od bh. privrednika.
Kada je riječ o zaštitnoj opremi i lijekovima, Žurnalovi sagovornici ističu da toga, zahvaljujući donacijama, za sada ima dovoljno, ali da je potrebno osigurati kontinuiranu nabavku novih zaliha.
„ŽIVIMO OD DONACIJA“
Najbliži klinički centar Unsko-sanskom kantonu je u Banjoj Luci. No, s obzirom na entitetsku podjelu, zdravstvene ustanove s ovog područja moraju sarađivati s poprilično udaljenim centrima u Sarajevu, Mostaru i Tuzli.
S obzirom na tu udaljenost, sasvim logično bi bilo da su bolnice u ovom dijelu BiH bolje opremljene. Ipak, to nije slučaj.
„U USK imamo dvije bolnice i to, generalno, jeste dovoljno. Ali nam treba pomoć da se opremimo, da se dovedemo u fazu da možemo funkcionirati samostalno, nezavisno“, navodi Havić.
Sličnog mišljenja je i Avdagić: „Kod nas ima puno prostora za bolji razvoj zdravstva. Mislim da bismo se trebali dodatno opremiti, da ne šaljemo pacijente u Sarajevo, Tuzlu ili Mostar, nego da to završavamo sve to na našem teritoriju.“
Na početku krize Vlada Federacije BiH izdvojila 30 miliona maraka za kliničke centre u Sarajevu, Tuzli i Mostaru. Krajina je, opet, zaboravljena. Kako tvrdi direktor Kantonalne bolnice u Bihaću, oni do sada nisu dobili niti jednu marku kao pomoć u borbi protiv koronavirusa.
„Moglo se bolje podijeliti. Nemam ja ništa protiv da klinički centri dobiju po naprimjer sedam miliona, ali de onda devet miliona podijeli na nas sirotinju. Mi od početka krize nismo ni marke dobili. Ni od države, ni od Federacije. Mi živimo od donacija, što nam ljudi i firme uplate“, kaže Havić dodajući kako su od Unsko-sanskog kantona nedavno dobili 700.000 maraka.
Žurnalovi sagovornici nisu pretjerano zadovoljni ni saradnjom s kliničkim centrima u FBiH, prije svega s onim u Sarajevu. Podsjetimo samo na događaj iz mjeseca marta, kada je Hajrudin Havić tražio izmještanje pacijenta iz Bihaća u Sarajevo, a direktorica KCUS-a Sebija Izetbegović to nije dozvolila pravdajući činjenicom da nisu dobili „nikakav dopis za hospitalizaciju pacijenta iz Bihaća“.
„Puno ima prostora za poboljšanje kada je riječ o odnosu s Kliničkim centrom u Sarajevu. Ovo će proći, nadam se brzo, i sve odnose treba revidirati. Sa svima, ne samo s Kliničkim centrom Sarajevo. Saradnja nije na nivou na kojem bi trebala biti. Ne treba biti samo šalji nam pacijente, a mi da naplaćujemo. Zašto Bihać ne bi mogao imati radioterapiju? Ja razumijem da je Sarajevo centar države, ali tolika centralizacija... Imamo pravo da budemo malo ljuti što odnos prema USK nije malo bolji“, govori direktor bolnice u Sanskom Mostu Mustafa Avdagić.
Što nisu uradile više instance vlasti, to rade Krajišnici iz dijaspore. Naime, oni su u saradnji s udruženjem Pomozi.ba pokrenuli akciju čiji je cilj prikupiti novac za potrebne respiratore i ostalu medicinsku opremu.
Osim toga, bihaćkoj bolnici je donacijom pomogao i bh. košarkaš Džanan Musa, kao i još nekoliko privrednika s ovog područja.
NAGOMILANI PROBLEMI
Za krizu uzrokovanu pandemijom koronavirusa bolnice u USK mogle su se bolje pripremiti, priznaju direktori. Uprkos tome, tvrde, za sada je urađen dobar posao.
Razgovor nastavljaju iznoseći niz problema s kojima su se ove zdravstvene ustanove suočavale u prethodnim godinama. Hajrudin Havić podsjeća na požar koji je zahvatio Kantonalnu bolnicu u Bihaću 2013. godine.
„Mi smo prije šest i po godina izgorjeli. Niko nije pomogao. Tek prošle godine uspjeli smo se vratiti u stanje prije požara. Sve što radimo, radimo sami, bez ikakve pomoći. Kao siročad, maćehinski se odnose prema nama. Svi znaju koliko smo udaljeni od Sarajeva, Tuzle i Mostara. Tražimo samo malo da se posvete i nama. Naši objekti su svi iz 60-tih godina prošlog stoljeća. Sad radimo pokrivanje na dva objekta. Curi voda“, ističe direktor bihaćke bolnice.
Situacija nije dobra ni u bolnici u Sanskom Mostu. Javnost je već upoznata s podatkom da zaposlenici ove ustanove ne primaju naknade za topli obrok i regres.
„Otkad smo otvorili bolnicu 2008. godine nemamo toplog obroka. Hranimo se zajedno s pacijentima. Šta jedu oni, jedemo i mi. Niti jednom nismo dobili regres. Funkcioniramo sa četiri radnika u upravi. Naša bolnica funkcionira na minimumu, a dajemo puno. Radimo na osnovu entuzijazma uposlenika“, tvrdi Avdagić.
Uprkos svemu, stanovništvo ovog kraja od zdravstvenih ustanova očekuje da odgovore na postavljene zadatke. Avdagić i Havić su još jednom pozvali stanovništvo da poštuju preporuke i naredbe kriznih štabova.
