Smajić, koja je inače nastavnica matematike i fizike u Srebrenici, pomenuti zakon je nazvala bespotrebnim i beznačajnim.
“Ne možemo dopustiti ekskluzivitet upotrebe jezika srpskog naroda i ćiriličnog pisma, nauštrb latinice i jezika bošnjačkog i hrvatskog naroda. U ravnopravnoj su upotrebi jezici svih naroda i oba pisma. Nadalje, svakom građaninu je garantovano pravo upotrebe svog jezika i pisma, bez mogućnosti uplitanja entitetskih vlasti, a na ovaj način se te ustavne odredbe krše. Zakon predviđa kaznene mjere za one koji u pravnom prometu ne koriste ćirilicu. Zakon prisiljava one koji ne govore jezikom srpskog naroda i ne koriste se ćirilicom, da to moraju učiniti ako žele organizovati neki kulturni događaj. Na kraju se ostavlja mogućnost subvencija onih koji koriste ćirilicu. Ja sam nastavnica matematike i fizike, govorim i predajem na bosanskom jeziku, on se ne priznaje u entitetu u kojem radim. Vidite šta je snaga bosanskog jezika, osporavaju ga, niko ga ne štiti, a preživio je”, rekla je Smajićeva na posebnoj sjednici NSRS.
Ona je naglasila da je jezik jači od zakona, bilo da ga štiti ili zabranjuje, te upitala “da li je jak i superioran onaj narod koji drugom narodu kaže nemaš pravo na svoj jezik?”, piše Srpskainfo.
“Nama koji smo sa druge strane takvih necivilizacijskih poteza to djeluje jadno i primitivno. Sve je ovo jako tužno i smiješno, jeftini igrokaz koji nas vodi u još veći primitivizam, u blato. Nemam probleme što neko svoj jezik naziva srpskim i piše ćirilicom, ali imam ako se meni to pravo zabranjuje. Vašu djecu će biti stid vašeg primitivizma, ali mene neće. Naša djeca komuniciraju mobilnim telefonima sa istim skraćenicama, iskombinovanim engleskim riječim i našim padežima. Šta ćete sa tim uraditi?”, poručila je na kraju Smajić.
