Milorad Dodik mora biti svjestan da nikada neće moći osporiti planetrano utvrđene sudske, naučne i historijske činjenice o počinjenom genocidu nad Bošnjacima.
Šutnja o genocidu nad Bošnjacima značila bi da smo poklekli i zanijemili, da nas je nadvladala moralna i ljudska ravnodušnost i tragizam; da smo se umorili i predali. Zato je naša trajna obaveza da nađemo snage i mudrosti da govorimo i širimo istinu o genocidu. To moramo činiti i zbog poštovanja prema mrtvima, a za budućnost živih. Tako šaljemo poruku da ne pristajemo na rezignaciju i predaju. Tako šaljemo poruku da hrabre i dostojanstvene Majke Srebrenice, Bratunca, Višegrada, Žepe, Zvornika, Prijedora, Vlasenice, Foče, Rogatice ... koje se već decenijama neumorno bore za istinu i pravdu, nisu same. Prošlost ne možemo izbrisati, ali moramo učiniti sve da ispravimo ogromne nepravde prema žrtvama i njihovim porodicama. Sjećanje na genocid moramo ugraditi u naše zajedničko pamćenje i temelje proširenja Evropske unije na područje zapadnog Balkana. Ipak, bez obzira na sve patnje i stradanja, vjerujem u sigurnu i pravedniju budućnost države Bosne i Hercegovine i svih njenih građana.
Budućnost imamo ako budemo učili našu djecu da budu pametnija i jača, da vole svoje i poštuju drugačije. Moramo stvarati demokratsko i civilizirano društvo u kojem će se ljudi mjeriti po ljudskim vrlinama. Izgradnja takvog društva je obaveza i moralno-historijski dug i nas u Bosni i Hercegovini i predstavnika međunarodne zajednice. Sada, više nego ikada, pokazuje se važnost usvajanja Prijedloga zakona o dopunama Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine kojim se zabranjuje negiranje i poricanje genocida.
U obrazloženju Prijedloga zakona o dopunama Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, koji sam predložio u saradnji sa 37 udruženja žrtava iz cijele Bosne i Hercegovine, između ostalog, navedeno je:
„Ovaj prijedlog zakona kao krivična djela predviđa „Javno odobravanje, poricanje, teško umanjenje zločina“, „Distribuiranje materijala u cilju poricanja, minimiziranja, opravdavanja ili odobravanja zločina“, te „Negiranje presuda“, sa predviđenom kaznom zatvora u trajanju do tri godine.“ Poricanje genocida u literaturi se označava kao „posljednja faza u izvršenju jednog genocida”.
Poricatelji genocida imaju za cilj da zadaju posljednji udarac svojim žrtvama – da negiraju, minimiziraju, trivijaliziraju, odobravaju ili opravdavaju zločin i na taj način liše žrtve makar i posthumne istine. Suočene s ovom pojavom brojne zemlje opredijelile su se da poricanje genocida proglase krivičnim djelom. Trenutno čak 11 zemalja Evropske unije (Austrija, Belgija, Češka Republika, Francuska, Njemačka, Italija, Litvanija, Poljska, Rumunija, Slovačka) i Švicarska, propisuju negiranje holokausta i drugih vidova genocida ili zločina protiv čovječnosti kao krivično djelo. Evropska unija je, također, preduzela korake prema inkriminaciji poricanja genocida. Prvo je zajedničkom akcijom 98/443/JHA bilo predviđeno da rasističko i ksenofobično ponašanje treba da predstavlja krivično djelo u svim zemljama članicama. Zatim je 2001. izrađen Prijedlog okvirne odluke o borbi protiv rasizma i ksenofobije.
U ovom dokumentu u ponašanje koje se smatra rasističkim i ksenofobičnim uključuje se: ”javno podržavanje genocida ili zločina protiv čovječnosti kako su oni definirani u Statutu Međunarodnog krivičnog suda”. Ovaj prijedlog usvojio je Evropski parlament 23/05/2002. Imajući u vidu presude Međunarodnog suda pravde, Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i Suda Bosne i Hercegovine, kao i praksu zemalja Evropske unije i drugih demokratskih država, usvajanje ovog zakona predstavlja obavezu države Bosne i Hercegovine.
Poricanje genocida je neprihvatljiv čin protiv kojeg se moramo boriti, jer svako negiranje zločina je prvi korak ka činjenju novih, poručio je prof.dr Denis Bećirović.
