Ko o čemu, Ivica Dačić o zauvijek srušenim snovima njegovog učitelja Slobodana Miloševića o stvaranju velike Srbije okupacijom teritorija drugih država. Nažalost, Dačić je još jednom potvrdio da je Srbija i dalje najveći izvoznik kriza u jugoistočnoj Evropi.
Nediplomatski je i na razini teškog međunarodnog incidenta da ministar vanjskih poslova susjedne zemlje, koja se navodno zalaže za mir, regionalnu saradnju i dobrosusjedske odnose, zagovara zločinačko komadanje i cijepanje suverene države Bosne i Hercegovine. Postavljam pitanje da li je to zvanična politika Republike Srbije, koja je dobila kandidatski status za Evropsku uniju? Ako nije, onda pozivam predsjednika susjedne države da se ogradi od ove izjave ili smijeni ministra koji ponovo sije sjeme zla na Balkanu.
Da se Ivica Dačić i njemu slični ne bi zanosili i obmanjivali srbijansku javnost, te kako se ne bi dalje blamirao nepoznavanjem temeljnih činjenica o međunarodnom pravu, ovim putem želim Dačića podsjetiti da je krajnje neargumentovano porediti i povezivati Kosovo i manji bosanskohercegovački entitet RS.
Zašto?
Između ostalog, navest ću jedanaest teza:
1. Bosna i Hercegovina je jedna od najstarijih evropskih zemalja sa hiljadugodišnjom historijom, nezavisna i suverena država, članica Ujedinjenih nacija sa neupitnim teritorijalnim integritetom, država koja se pod brutalnom agresijom opredijelila za mir supotpisom na Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini (Dejtonski sporazum), zajedno sa Srbijom i Hrvatskom, uz garanciju najvećih svjetskih sila. Bosna i Hercegovina poštuje ovaj sporazum i radi iskreno na izgradnji mira u regiji. Dužnost je i druge dvije države, potpisnice sporazuma, da se pridržavaju istog i ne dovode ga u pitanje. Najnovija retorika Beograda i praktične aktivnosti govore suprotno.
2. Bosanskohercegovački entitet RS nije nikada bio, niti će ikada biti međunarodni subjekt, on je samo administrativno-teritorijalna jedinica nedjeljive države Bosne i Hercegovine. Entitet RS se ne može porediti ni sa Vojvodinom, ni sa Sandžakom, niti sa bilo kojom regijom u Evropi jer on nije ni historijska, ni demokratska tvorevina.
3. Srbija je zadnja država na svijetu koja može i ima pravo isporučivati državi Bosni i Hercegovini političke fakture za užasne greške koje je počinila vodeći osvajačke ratove tokom 90-ih godina 20. stoljeća. Nastavkom agresivne politike Srbija u konačnici ne može ugroziti neuništivu državu Bosnu i Hercegovinu, ali ponovnim zagovaranjem hegemonizma može ozbiljno dovesti u pitanje opstanak historijski oblikovanih teritorija Vojvodine i Sandžaka u sastavu Srbije. Zvaničnici Srbije bi morali naučiti lekciju s kraja 20. stoljeća i shvatiti da im se reinkarnacija osvajačke politike može vratiti kao bumerang.
4. Bosanskohercegovački entitet RS je proizvod agresije i masovnog razaranja međunarodno priznate države Republike Bosne i Hercegovine, genocida nad Bošnjacima i ratnih zločina nad Hrvatima. Beograd je potpisujući Dejtonski mirovni sporazum prihvatio obaveze da ublaži teško i krvavo naslijeđe koje su ostavili Milošević, Karadžić, Mladić... u Bosni i Hercegovini, svjestan vlastite odgovornosti.
5. Kosovo je osnov za svoj put ka nezavisnost našlo u činu zaštite humanitarnog prava i sprječavanja genocida viđenog u Bosni i Hercegovini, nakon što su srbijanske snage počele provoditi masovne ratne zločine protiv albanskog stanovništva na teritoriji Kosova. Da je proglašenje nezavisnosti Kosova bilo u skladu sa međunarodnim pravom potvrdio je i jedan od najuglednijih srbijanskih autoriteta za međunarodno pravo dr. Vojin Dimitrijević.
6. Dovođenje u vezu Kosova s bosankohercegovačkom administrativno-teritorijalnom jedinicom RS u suverenoj i nedjeljivoj državi Bosni i Hercegovini je obična obmana i opasan put kojim kroči dio srbijanskog establišmenta predvođen ministrom vanjskih poslova.
7. Država Bosna i Hercegovina, uređena je (nije nastala) u skladu sa međunarodnim sporazumom pod nazivom „Opći okvirni mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu“ iz Dejtona, u kojem je tadašnja Savezna republika Jugoslavija, a današnji pravni sljednik Republika Srbija, potpisala sve elemente sporazuma u ime bosanskohercegovačkog entiteta RS, iz razloga što se entitetu RS-u nije željelo dati nikakav međunarodno-pravni subjektivitet, čime je sadašnja Srbija preuzela međunarodne obaveze koje se tiču poštivanja nezavisnosti, teritorijalnog integriteta i suvereniteta države Bosne i Hercegovine.
8. Sadašnja Srbija je obveznik međunarodnog sporazuma, dok su njegovi garanti SAD, Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Rusija i Evropska unija. Svaki udar na Dejtonski sporazum je udar na državu Bosnu i Hercegovinu i na autoritet garanata Dejtonskog mirovnog sporazuma.
9. Odnos Srbije i Kosova je bilo i ostalo pitanja odnosa te dvije teritorijalne cjeline, istovjetno kao što je to svojevremeno bilo pitanje Crne Gore, koja je svojom demokratskom voljom izašla iz sastava tadašnje državne zajednice Srbija i Crna Gora, odnosno radi se o pitanju koje nema i ne može imati bilo kakve veze sa državom Bosnom i Hercegovinom, jer se radi o potpuno odvojenom i različitom međunarodno-pravnom pitanju.
10. Srbijanski zvaničnici moraju shvatiti da urušavanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma direktno rade na vraćanju u život Republike Bosne i Hercegovine. Ona je kao međunarodno priznati subjekt utvrdila svojom ratifikacijom od 12. decembra 1995. godine Ustavni zakona Republike Bosne i Hercegovine, u kojem se kaže da ako dođe do odustajanja od Dejtonskog mirovnog sporazuma ili njegovog nepoštivanja, stanje se vraća na prethodno, a to je Republika Bosna i Hercegovina, bez entitetske ili kantonalne unutarnje strukture.
11. Svako „utvrđivanje pazara“ Srbije u vezi pitanja statusa Kosova nema i ne može imati nikakve veze sa državom Bosnom i Hercegovinom na bilo koji način, u okvirima važećih normi međunarodnog prava. To je isključivo pitanje odnosa Srbije i Kosova, što neće, ne može i ne smije imati bilo kakve veze sa punopravnom članicom Ujedinjenih nacija - državom Bosnom i Hercegovinom.
