Beba od svega godinu dana, koja je u ponedjeljak pala sa terase drugog sprata zgrade u centru Leskovca, uspješno se oporavlja u niškom Kliničkom centru, a prognoze ljekara su ohrabrujuće.
Ona je zadobila frakturu baze lobanje, ali je u stabilnom stanju. Prema nezvaničnim informacijama, beba se, najvjerovatnije puzeći, provukla ispod staklene ograde i tako pala na pločnik ispred zgrade.
Kako kažu u bolnici, beba komunicira sa okolinom i reaguje na nadražaje. Lekari očekuju da sve bude okončano potpunim oporavkom djeteta.
Djevojčica, kojoj su nedavno proslavili prvi rođendan, mnogo je sitnije građe u odnosu na djecu njenog uzrasta. Još ne hoda već samo puzi. Tako je, najvjerovatnije, izašla kroz otvorena balkonska vrata, dok je majka širila veš. Provukla se ispod staklene ograde terase i pala na pločnik koji vodi do podzemne garaže namijenjene stanarima.
– Tako jeziv vrisak nikada u životu nisam čuo. Pomislio sam da se nešto dogodilo nekoj djevojčici u dvorištu obližnje osnovne škole i krenuo na ulicu, ali sam kasnije shvatio da je to bio vrisak očajne majke za sopstvenim djetetom – priča stariji muškarac u susjedstvu dok mu se oči pune suzama.
– Vidio sam kada je bosa, plačući, istrčala na ulicu, a za njom i komšiju koji je nosio djevojčicu. Glavica joj je bila naslonjena na njegovo rame, ali nije bilo krvi. Mislim da nije plakala. Vikao je i mahao rukama tražeći auto, jer je njegov najvjerovatnije bio u garaži. Zaustavili su neko vozilo koje se tu okretalo i otišli u bolnicu. Ni na mjestu nesreće nije bilo tragova krvi – ispričao je.
O uznemirenosti roditelja svjedoči i osoblje leskovačke Opšte bolnice koje je uplakanu bebu pripremilo za transport u niški Klinički centar.
U njenoj pratnji, prema riječima direktora dr Nebojše Dimitrijevića, bila je kompletna ekipa, uključujući anesteziologa i neonatologa. Komšije pričaju da se otac potom vratio kući, a onda autom otišao u Niš.
– Još mi je teško kad se setim tih scena. Rakiju pijem veoma rijetko, ali sam tada popio dvije čašice da se smirim, jer nisam ništa drugo imao pri ruci. Vjerujte, ništa potresnije mi se nije dogodilo u životu. Očaj i bespomoćnost roditelja tako malog djeteta je teško opisati. Drago mi je da se sve dobro završilo – priča sagovornik iz komšiluka dok uporno pokušava da zadrži suze, ali mu to ne uspijeva.
Povrijeđeno dijete je kćerka Jasina Deniza, direktora turske fabrike konfekcije koja godinama posluje u Leskovcu.
Deniz se u grad na Veternici doselio kada je ova firma pravila prve korake u Srbiji i praktično postao Leskovčanin.
Prije godinu dana je kupio stan u centru grada gdje živi sa suprugom, kćerkicom i trogodišnjim sinom koji je u vrijeme nesreće bio u vrtiću. O Denizovima susjedi imaju samo riječi hvale.
Opisuju ih kao vrlo kulturnu, stabilnu i ljubaznu porodicu i komšije kakve se samo poželjeti mogu.
