Iskren da budem, jako rijetko pratim politiku jer ne mogu više gledati tu okupaciju medija koju su napravili političari. Brat mi živi u Kopenhagenu, nema pojma tko je premijer, a samo nekada čuje da je neki ministar koristio privatno mobilni telefon za neki razgovor i onda ga Parlament natjera na ostavku, a radilo se o 50 eura. Mi imamo premijera na optuženičkoj klupi. Mislim da razumijete što želim reći.
Političari su doveli svoje ljude u medije i napravili ih svojim plijenom. Upalite bilo koji televizijski program, kako domaći, tako i regionalni, samo će iskočiti Zoran Milanović, Aleksandar Vučić, ali i ovi naši. Najveća istina je ono iskakanje iz frižidera. Naši političari isto izlaze iz frižidera.
Političari one koje postave moraju imati hrabrosti da im ne daju prostora toliki jer udaviše narod, omladinu… Ovo je psihološka tortura koja oštećuje ljudski duh, pa čak i ljudske vrline. O čemu oni pričaju i čime se bave? Oni se bave je li ovaj gol prošao ispred Narodnog kazališta, a ovaj ukrao 100 milijuna. Ako moram birati onda ću ovog što je gol šetao, a nisam za ovog što je ukrao 100 milijuna i još govori ´nisam Allaha mi´."
