List piše da se bavarski premijer Markus Söder preračunao u internoj borbi sa šefom stranke i saveznim ministrom unutarnjih poslova Horstom Seehoferom. „Unatoč dobrom gospodarskom stanju u Bavarskoj postoji veliko nezadovoljstvo Söderovim radom na dužnosti premijera. Njega Bavarci ne vole. Bavarci vjerni tradiciji nisu dobro prihvatili sukob dvojice alfa-mužjaka najprije u CSU-u, a onda i u tandemu protiv Angele Merkel.”
„Umjesto da gleda unaprijed i ponovo zamisli Bavarsku u globaliziranom svijetu, kandidat Markus Söder je vodio prkosnu uzaludnu kampanju: Bavarska mora ostati Bavarska. CSU je simulirao moć protiveći se struji vremena. Söder je obećao više samostalnosti Bavarske: vlastitu graničnu policiju, vlastiti ured za azil, križeve svima”, piše ugledni tjednik Die Zeit na svom portalu. „Što je kandidat više djelovao kao da dolazi iz prošlosti, to mu je depresivnije izgledala cijela kampanja.”
Westfalenpost (Hagen) navodi: „Politički zemljotres se zaista dogodio. CSU je dramatično izgubio, SPD u čizmama od sedam milja korača prema beznačajnosti, Zeleni trijumfiraju, Alternativa za Njemačku ulazi u još jedan pokrajinski parlament. Po tko zna koji put su birači dali packu etabliranim strankama. Premijer Markus Söder je rekao: ‘Bavarska je CSU i CSU je Bavarska.’ Sad slobodno može zaboraviti na tu svoju egocentričnu parolu.”
„Razlozi su jasni: Söder, koji je prvo odlučio da u svim bavarskim institucijama moraju visjeti raspela, a onda nemilosrdno i paušalno označio sve izbjeglice turistima-azilantima, u stvari je pogriješio u pokušaju kopiranja strategije i riječnika AfD-a. (…) Zapravo bi Söder morao podnijeti ostavku. Ali neće jer se taj ne može odvojiti od vlasti. Zapravo bi se i Horst Seehofer morao povući. Ali neće (dobrovoljno) jer se ne može odvojiti od politike, sebe smatra nezamjenjivim i nema dara za samokritiku. Ali stranka će ubrzo naći manje ili više bolan način da ga se riješi kao svog šefa. Seehofer šteti CSU-u”, piše Westfalenpost i dodaje:
„Naravno da će izbori u Bavarskoj imati veliki značaj za saveznu politiku. Mnogi građani su siti političke elite kao starih tapeta u dnevnom boravku. Razlozi za to su u mnogome emocionalne, a ne racionalne prirode. Jer Njemačkoj je gospodarski dobro kao nikad posljednjih desetljeća – i Bavarskoj isto. Radi se više o strahu od budućnosti koji mnoge građane sve više tjera u druge političke tabore. Velika koalicija i Angela Merkel će izbjeći giljotinu samo ako smjesta ispune svoju dužnost: da ozbiljno shvate brige građana, uspostave socijalnu pravdu, reguliraju doseljavanje, riješe probleme. Da, dakle, djeluju na dobrobit naroda.”
Regionalni javni servis MDR u komentaru na svom portalu piše da „valovi nakon ovog potresa neće zaobići vladu u Berlinu. U krajnjem slučaju i zato da bi spasili sebe, Söder i Seehofer će uprijeti prstom u kancelarku. Nervoza u Kršćansko-demokratskoj uniji (CDU) će se pojačati i stranka će sa strahom čekati izbore u pokrajini Hessen za dva tjedna. Wolfgang Schäuble je već sada rekao da stranku poslije toga čekaju velike promjene. Jedno je jasno: samo Schäuble može pokrenuti promjenu na vrhu CDU-a. Pitanje je hoće li iskoristiti svoj autoritet u CDU-u da povede pobunu protiv Angele Merkel.”
Ugledni Handelsblatt piše da je kancelarka prethodnih tjedana pustila svoje ljude da objašnjavaju javnosti kako pokrajinski izbori nemaju veze s time kako ona vodi saveznu vladu. Ali ankete kažu da će i u Hessenu njen CDU izgubiti mnogo glasova. „Više nitko ne vjeruje da to nema veze s kancelarkom i njenom izbjegličkom politikom. (…) Svijeća Angele Merkel nakon izbora u Bavarskoj gori s oba kraja. Njeni koalicijski partneri su dobili strašne udarce. U velikoj koaliciji će suradnja postati još teža – Seehofer i Schäuble će se boriti za ostanak na funkcijama. A to ide samo preko leđa Angele Merkel.”
Ljevičarski Neues Deutschland secira dublje razloge pada CSU-a. „Uspjesi kojima se diči CSU su uspjesi od jučer. (…) Da, Bavarska je gospodarski uspješna pokrajina, ali više nije otok pod zaštitom CSU-a. Globalizacija, kretanje izbjeglica, međunarodne financijske krize, socijalni jaz i mnogo više – bjelosvjetski problemi stigli su u bijelo-plavu provinciju. Reakcije na to su različite. Kome se više sviđa vrijednosno konzervativna otvorenost prema svijetu, on bira Zelene; tko je za kompletni pad u reakcionarno, taj se gnijezdi kod AfD-a. Između gravitira jedna nadobudna državna stranka koja još ne želi prihvatiti da su vremena svemoći prošla.”
