Jer, nema toga šta Bakir za svoju ljubav ne bi uradio. A istovremeno nema ni hohštaplerke ni sponzoruše ovog novog doba da će toliko zavesti nekog sportistu ili ti glumca, ko Sebija Bakira.
Priča poznata zar ne.
Cijelih 12 godina građani grada pod Veležom čekali su priliku da biraju svoju vlast. Vlas koju će činiti Mostarci i koja će raditi za narod. I dočekali su je. Ali, kako to kaže stari hercegovački rječnik, opet je vuk pojeo kenjca.
Ne znam jesu li stare ere bile baš toliko pronicljive, ali da su u sridu uboli momentum koji živimo, e u to se možete kladiti.
Lider Stranke demokratske akcije, umišljen u ulozi velikog lidera, ponovo je prodao državni, za bračni interes. U Mostaru se ovih danas izgrlio sa svojim starim drugom, te mu na uvo prišaptao “ja tebi gradonačelnika, ti meni sačuvaš ženu”.
Za Čovića dileme nije bilo. Njemu Klinički centar UNSA ne znači mnogo, ima svoj. Čuvajući pozicije Bakira, unjega mu žene i ostale svite oko bračnog para, dobio je desetke, još mu treba as da kartaški rečeno poklopi priču.
As je u Mostaru, a Mostar u Čovićevom riječniku zaveden kao ‘stolni grad’. I pade dogovor pod okriljem noći.
Vlada Federacije i Čovićev ministar Vjekoslav Mandić sačuvaše Sebiju problema s onima koje je otjerala s KCUS-a i onima na čije se slike ježi. Upravni odbor završen, Čović ispunio svoj dio posla.
Nismo dugo čekali da i Bakir zavši svoje. Ni časa ne časeći, Izetbegović naredi da Mostar mora pasti. Opet, i iznova. U ratu nije pao, ali otkako u Miru o njegovoj sudbini odlučuju Bakir i Dragan, svako malo pada. I sve se diže.
Bakir je prvo Čoviću dao karte u rukav za kontrolu države. Pa je pristao da s Čovićem igra i u Federaciji, gdje je opet Čović pokupio bolje karte. U ruke lidera HDZ-a otišao je i Mostar.
Tako je zaokružena ona priča Bakira I. o vlasti po vertikali. Samo je ta vlast završila u rukama antibosanskih snaga, s pečatom UZP.
Dakle, iz prodavnice državnih interesa, poznatije pod skraćenicom SDA, Čović je opet jeftino kupio mehanizme za rušenje sistema i pravljenje paradržave.
No Bakir ovaj put nije bio sam. Poveo je jednog od rijetkih koji su u SDA ostali a navodno smiju podići tonalitet na šefa. Denis Zvizdić pristao je na ulogu Bakirove kasirke u igri prodaje Mostara za čuvanje Sebije Izetbegović.
I baš dok ovo pišem, taj Zvizdić pere na ruke po Twitteru kako će Bh. blok biti kriv ako Bošnjaci ne budu imali gradonačelnika. Valjda su ti SDA Bošnjaci mislili da je Irma Baralija eskimka, pa su je jučer izbacili u prvom krugu. A za razliku do Denisa i Bakira, ta Irma je u jednom potezu vratila demokratiju u Mostar.
No, vratimo se mi nestašnom Denisu. Nekada tačno pomislim da ni sam ne zna šta bi. Dan je lijevo, dan desno. Juče protiv, a danas pod skutama Bakira i Seke.
Tačno ko da je hendikepiran u onaj dio mozga koji utiče na sposobnost čovjeka da bude odlučan. Nakon svih ujdurmi koje mu je porodica Izetbegović priredila, on je ipak pristao biti njihova dvorska luda i zarad interesa Izetbegovića učestvovati u prodaji Mostara.
Zato se sve manje čudim kad vidim kako Čović zadovoljno trlja ruke. Jer, za Izetbegoviće i njihove poslušnike Dragan Čović je opasan vuk.
Ko je u drugom dijelu stare izreke kenjac i ima li ih stado, procijenite sami.
