Visoki funkcioneri SDA poput Alme Čolo, Edhema Bičakčića, Denisa Zvizdića, Semira Efendića i brojnih drugih javno su poručili kako smatraju da bi se Sebija Izetbegović trebala povući s političke scene. Bakir Izetbegović, inače suprug Sebije Izetbegović, mišljenja je kako oni nisu upravu i da je njegova supruga postigla mnogo u SDA tačnije da je za „godinu dana napravila uspjeh kakav oni (neki u SDA) nisu za deset ili dvadeset godina“ te da su u suštini svi ljubomorni na Sebiju Izetbegović jer – za razliku od nje – oni nemaju „politički damar i harizmu“.
„Treba poštovati žene, njihovu jednakost, prevazići balkanski mentalitet i odnos po kom muž ženi naređuje šta će uraditi, ili neće uraditi. Sebija Izetbegović je slobodna i realizovana osoba, svoje odluke donosi sama, pa će i u ovoj situaciji svoju odluku donijeti sama“, izjavio je Bakir Izetbegović.
Bakir Izetbegović je upravu kada govori o potrebi poštivanja žena i „balkanskom mentalitetu“ jer zbilja je neumjesno da bilo koji pojedinac u kući ili bilo kojem segmentu privatnog života daje naređenja ženi. Međutim, Bakir Izetbegović je predsjednik SDA, a Sebija Izetbegović je funkcionerka SDA.
Stranka demokratske akcije (SDA), da se izrazimo rječnikom dr. Sebije Izetbegović, nije njihova privatna „prčija“ preko koje će Bakir Izetbegović dokazivati svojoj supruzi koliko je poštuje kao ženu. Prihvatanjem funkcija u SDA supruga predsjednika pristala je da bude ravnopravna sa svim drugim funkcionerima i funkcionerkama SDA, a pristalo je i na to da je njen šef – stranački – Bakir Izetbegović.
Politička historija bilježi mnoge primjere u kojim su žene bile smijenjene s funkcije ili su same odlučile da se povuku i ostavke predaju stranačkim šefovima ili predsjednicima vlada (koji su muškarci) iz razloga što nisu kvalitetno radile svoj posao. U suštini uživanje istih prava, ali i odgovornosti zove se ravnopravnost i nediskriminacija.
Da skratimo, SDA je posljednja stranka koja bi trebala govoriti o „balkanskom mentalitetu“ posebno ukoliko uzmemo u obzir da su kadrovi SDA i botovi ove stranke proteklih godina bili skolni nazivanju uglednih žena u BiH „izblajhanim polovnjačama“ i „droljama“, ali i pozivima „da se udaju“ kao u slučaju Ivane Marić.
Način branjenja Sebije Izetbegović govori samo kako je Bakir Izetbegović ostao bez bilo kakvih kvalitetnih argumenata, ali da i dalje vjeruje kako su on i njegova supruga upravu dok su svi drugi izdajnici.
Na listi izdajnika proteklih godina našli su se Haris Silajdžić,Edhem Bičakčić, Safet Oručević, Ejub Ganić, Hasan Čengić, Senad Šepić, Sadik Ahmetović, Salko Sokolović, Elmedin Konaković, Aljoša Čampara, Fahrudin Radončić, a visoke šanse da dospiju na ovu listu realno imaju Alma Čolo, Denis Zvizdić, Šemsudin Mehmedović i Semir Efendić. Njih četvero već se u kući na Poljinama, oslobođenoj od „balkanskog mentaliteta“, doživljavaju izdajnicama samo što još uvijek „Instrukcija o proglašenju izdajnika“ nije spuštena na nivo organizacija SDA.
U kontekstu „izdaje“ lidera SDA treba podsjetiti na propalu reviziju presude za genocid po tužbi BiH protiv Srbije. Ovu izdaju lično je režirao Bakir Izetbegović zajedno sa svojim članovima kabineta koje je poslije nagradio važnim funkcijama u izvršnoj vlasti, a pojedine ostavio u kabinetu člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića. To za Izetbegovića, oslobođenog od „balkanskog mentaliteta“, nije izdaja. Jer zašto bi bila?! Kakve to veze ima s njegovom ženom?!
Državna izdaja je i omogućiti kontrolni mehanizam Draganu Čoviću i Miloradu Dodiku u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, a Bakir Izetbegović je upravo to učinio. SDA je najveći krivica što HDZ i SNSD imaju po četiri delegata u Domu naroda PSBiH (ukupno osam) i što nijedan zakon ili bilo koji akt koji usvoji Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH ne može stupiti na snagu jer ga HDZ i SNSD obore rukama osam delegata koje im je omogućila SDA.
Izdaja principa je i gubitak četvrtog ministra u Vijeću ministara BiH kao i javno obećanje da će SDA insistirati na tome da dobije Ministarstvo finansija i trezora BiH te na taj način onemogući apsolutno kontrolu HDZ-a nad finansijskim sektorom. Kada SDA odustane od Ministarstva finansija BiH jer je potrebno jedno ministarstvo za Biseru Turković onda se to zove izdaja jer finansijski sistem ove zemlje važniji je od stolice u kojoj će sjediti Bisera Turković.
Vijest iz 2004. godine o predaju Mostara također je izdaja, a ona glasi: „Čelni ljudi i izvršioci predaje grada Mostara HDZ-u te 2004. godine kada su izbori i posljednji put održani, bili su nedvojbeno ovlašteni za to iz stranačkih centrala u Sarajevu, Bakir Izetbegović i Šefik Džaferović“. Upravo su Izetbegović i Džaferović „zavrnuli“ ruke kadrovima SDA u HNK i prislili ih da glasaju za izbor Ljube Bešlića (HDZ) za gradonačelnika Mostara.
Za normalan svijet izdaja je i kada Bakir Izetbegović daleko od očiju javnost dogovara s Draganom Čovićem izmjene Izbornog zakona BiH kao i kada pristane na ultimatum Čovića o tome da se glasovi za Mostar broje u Mostaru iako je sjedište CIK-a u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.
Izdaje je i pristanak na uvjete Milorada Dodika i Dragana Čovića o formiranju Vijeća ministara BiH prije formiranja Vlade FBiH. Cjelokupna javnost upozoravala je SDA na to HDZ neće pristati na formiranje Vlade FBiH bez izmjena Izbornog zakona BiH, a šta više o tome je otvoreno govorio i HDZ. SDA je po običaju zabila glavu u pjesak kako bi se dokopala par fotelja na nivou državnih institucija i omogućila reizbor Osmana Mehmedagića zvanog Osmica za direktora OSA-e.
Mehmedagić je u suštini jedna od najvećih izdaja SDA. Riječ je o izdaji svakog pojedinca koji se godinama mučio da završi fakultet i na legalan način stekne svoju diplomu. Diplomu koja sakuplja prašinu dok se dani evidencije na spisku nezaposlenih nižu. Izdaja je i kada se zatvaraju oči pred zloupotrebom službenog položaja i ovlasti, a upravo to se stavlja Osmici na teret. Nije Bakire problem Mehmedagića samo diploma. Problem je i potvrđena optužnica za zloupotrebu položaja i ovlasti i dvije istrage od kojih se jedna odnosi na zloupotrebu položaja i ovlaštenja, a druga na krivotvorenje fakultetske diplome.
