Ovom prilikom, Izetbegović je čestitao rukovodstvu IUS-a na uspjesima.
- Alija Izetbegović, moj pradjed, gradonačelnik Šamca - naša familija je porijeklom iz Skoplja - narodu je dijelio besplatno slamu. Stara porodica kroz čitavo prisustvo Otomanskog carstva. U Beogradu smo morali ostaviti imovinu i preseliti se u Šamac. U Istanbulu, gdje je služio vojsku, upoznao je suprugu. Poslije su se rađali plavi ljudi poput mene i oca. Ili su bili crni. Nema smeđih. Alija i ja smo voljeli šalu, a moj djed nije, bio je pravi beg - rekao je Izetbegović.
Rekao je i da njegov otac nije volio kancelarijske poslove, a to je bila greška jer se tada svijet mijenjao.
- Tada je bankrotirao i potom se preselio u Sarajevo. Alija je živio na Bembaši, tu je proveo djetinjstvo. Uvijek je bio drugačiji, buntovnik. Nije bio zakopčan, uredan, a za sebe kaže da je u srednjoj prestao da uči, a počeo da čita. On je bio takav. Bilo je to vrijeme napredovanja industrije, privreda je napredovala i armija. Islam je u tom bio na margini dešavanja. Islam je bio slab. On je tražio svoj put, svoju ideologiju - rekao je Izetbegović.
Tokom predavanja, Izetbegović je pokazivao i fotografije Alije, ali i ostale porodice.
- Tu su i fotografije iz Drugog svjetskog rata. Godine 1945. mobiliziran je partizanima. I moja majka je bila plava, kažu da su bili lijep i zanimljiv par. Udala se za njega nakon što je izašao iz zatvora. Uvijek ga je čekala. Ili da izađe iz zatvora ili da se vrati s terena. Godine 1946. prvi put je uhapšen i tri godine je ležao jer je nešto ispričao. Komunisti su tada hapsili i za viceve. Sreća pa je tad to bilo. Jer su par godina poslije mladi momci bili strijeljani u zatvorima. Studirao je paralelno pravo i vanredno je završio za dvije godine. Sjećam se da mi je uvijek neki poklon donosio s terena. Bio je brižan otac. Nema šta nije znao, a bio je i prvak u šahu. Jednom je osvojio i televizor, ali se gledalo šta je on htio - prisjetio se Bakir Izetbegović.
