Hodočašće u Mekku ili odlazak na Hadždž u Krajini je oduvijek bio poseban, prvenstveno po samom načinu odlaska, ispraćaju hadžija i broju onih koji ih ispraćaju. U tim krajiškim običajima, u Bužimu se rodio jedan orginalan - hadžijski kamen s kojeg budući hadžija kreće na najodabranije putovanje - a koji se njeguje i danas.
Kamenje poredano ispred džamije poznato kao Hadži-taš, nalazi se na tom mjestu već decenijama. Svaki kamen ima svoj natpis, nižu se imena i datumi.
Bužimljani su nekada upravo sa tog kamenja kretali na hadž. Vrijeme koje seže decenijama unazad čuva taj jedinstveni običaj.
-Gledajući historijski kontekst, Bosanska krajina je bila na kraju Osmanskog carstva i rijetko je neko imao priliku otići na Hadždž. Ako bi neko i dobio tu priliku, onda je to bio poseban događaj, a hadžija je bio posebna ličnost u cijelom kraju. Sami čin polaska davao je pečat svemu. Budući hadžija bi prije kretanja na daleki put ispred džamije 'sagradio' kamen sa kojeg bi krenuo na putovanje. A kako se došlo do tog, do te ideje, da se sagradi kamen, jednostavno se ne zna.- priča Emin-ef. Grošić
Budući hadžija bi po izlasku iz drvene džamije stao bi na kamen na kojem je pisalo njegovo ime i datum polaska, te se oprostio s članovima porodice i prijateljima koji bi ga ispraćali. Obavijestio bi prisutne šta ostavlja svom kraju. Običaj je bio da se uoči odlaska na hadž učini neko dobro djelo. Obično bi to bila gradnja česme, puta. O tom govore danas brojne česme razasute širom Krajine.
