Sportisti kao najbolji ambasadori svake zemlje, redovno su u nemilosti „gladi za medaljama i uspjesima“ koje im nameće javnost, pratioci ali i druge sportske kolege izražavajući imperative u javnost i komentarišući njihove uspjehe i medalje.
S druge strane, građanima zemlje kao što je Bosna i Hercegovina, svaka osvojena medalja i svaki sportski uspjeh nemjerljivo je važan i dodatno sjajan, ako se u obzir uzmu uslovi u kojima rade naši sportisti.
Krajem prošle godine naše građane je ponosnim učinila mlada Bišćanka Azra Dedić koja je osvojila zlatnu medalju na prvenstvu Evrope u ID judou pokazavši po ko zna koji put prepoznatljivi i izvorni krajiški inat koji ruši sve predrasude i uklanja sve barijere, ostavivši down sindrom koji je obilježava, skroz po strani.
Razgovarali smo sa zlatnom djevojkom sa Une, Azrom, osvrnuvši se na aktuelnosti i ono što se trenutno dešava u njenom životu.
Kako na bh. šampionku utiče pandemija koronavirusa, kako sa treninzima i svakodnevnim životom, kakvo je stanje forme u ovim trenucima?
Novonastala situacija oko pandemije nije nimalo ugodna, preko noći se promjenio način zivota. Odjednom su mi uskraćene dvije stvari koje najvise volim, posao i judo. Formu pokušavam održati različitim vjezbama koje mi je trener preporučio.
Koje su zvanične informacije o najavljenim takmičenjima za Azru Dedić, šta je otkazano a šta bi se moglo održati ove godine?
Takmičenje koje se trebalo održati u Raveni (Italija), u maju je otkazano a za ostala nismo dobili nikakve informacije.
Jesu li zaboravljeni zlatni trenuci do danas od strane okruženja, kakva je atmosfera oko šampionke Azre Dedić u ovom vremenu i distanci od posljednje zlatne medalje?
Sve se polako vraća u ono stanje kao i prije osvajanja medalje. Još uvijek neko od ljudi prilazi, čestita, djeca žele da se slikaju. Uglavnom, euforija je prestala i tako treba da bude. Evropsko zlato sam proslavila i okrećem se novim treninzima i medaljama.
Da li baš sada Bosna i Hercegovina mora više nego ikad obratiti pažnju na njene najbolje ambasadore, sportiste?
BiH bi uvijek morala davati više pažnje svojim sportistima a pogotovo u vanrednim situacijama jer sportisti su zaista najbolji ambasadori.
Možete li reći ko je od silnih političara, ministara, predsjednika, političkih stranaka koji su vas primili nakon osvajanja medalje ostao uz vas, održao obećenje i finansijski pomaže Vaš rad i angažman i danas?
Svi kod kojih sam pozvana su me nagradili neko manje, neko više neki su dali obećanja ali mi je žao što se to dešava samo kad se postignu veliki rezultati, a čim sve prođe, interes države za sportiste jenjava. U mom slučaju rijetki su političari koji i sad prate i pomažu moj rad. Poslije “slavljeničke euforije” redovno mi se jave jedino iz Nezavisnog bloka, obavijeste me o uplati stipendije, pitaju kako sam, šta radim, kakvi su mi planovi...
Koja je Vaša poruka mladima u BiH?
Poruka mladima u BiH bi bila, uprite svom snagom i znanjem te poboljšajte život u našoj zemlji kako ne bi morali tražiti bolji život u Evropi.
