Amna je za N1 kazala kako namjere da ima sve desetke na fakultetu nije bilo na početku, te da je to došlo spontano sa prvih 20-ak a desetki, nakon čega se i razvila takva namjera da ima sve desetke. Kazala je kako je osoba koja više cijeni znanje nego ocjenu.
"Većina kolega nije ni znala da imam sve desetke, tek su mi na apsolventskoj večeri prilazili i govorili da mi čestitaju te da nisu to znali, tako da nije bilo antagonizama tokom studija. Uvijek su grupacije u školama i na fakultetima, ali većina kolega nije me posmatrala kao štrebera", rekla nam je Amna.
Pitali smo je i kako su izgledali studentski dani te u čemu je ključ njenog uspjeha.
"Ključ moga uspjeha je generalno što nikada nisam došla u situaciju da kažem uzet ću knjigu, učit ću i neću deset dana izaći na polje. Uvijek sam imala taj neki balans i možda jednu stvar jesam umanjila, ali je nisam izostavila. Porodica mi je na prvom mjestu a fakultet na drugom. Izuzetno sam socijalna osoba, trenirala sam odbojku 11 godina, a u svemu tome kako sam odrasla, rodila se želja za putovanjima koja mi nisu predstavljala obavezu. To su bile stvari koje su me pozitivno ispunjavale i koristile kao aktivni odmor da bih se pripremila za ozbiljno učenje", navela je.
Također, Amna ističe kako smatra da je potrebna ljubav za sve što se radi te iz tog razloga ništa onda ne predstavlja obavezu. Potcrtava kako je potrebno zaista puno rada, i da misli da je najviše ugrozila svoje zdravlje, jer je u prosjeku spavala četiri sata.
O principu učenja naglašava kako je organizacija pola posla.
"Na početku semestra dobijemo raspored ispita i posložim ih tako da imam vremena za svaki da spremim, odnosno da spremam prvi koji je na spisku. Nisam od onih studenata koji sastave tri dana da nisu učili, važan je kontinuitet. Važna je i pauza. Trčala sam na Vilsonovom, koristila sam i društvene mreže na svim tim pauzama, i nisam nikad učila 3 sata. Red, rad, disciplina, kontinuitet i posložiti to sve na vrijeme", navodi za N1.
Pitali smo je i gdje se vidi u budućnosti, a ona nam je rekla: "Moje lilčno viđenje mene je u Bosni i Hercegovini kao advokatice i članice akademske zajednice. No, što se tiče pitanja trenda odlaska mladih, ja sam bila optimistična kada sam diplomirala u junu, a sada je kraj oktobra i moj optimizam lagano pada iz razloga jer je vijest o mome studiju odjeknula u javnosti a ja nisam ni jednu ozbiljnu ponudu za posao dobila. Također, navest ću da sam boravila u Stuttgartu gdje sam za jednu noć dobila devet vizit-karti gdje su mi rekli da im se javim i da mi je posao zagarantovan; i to u Njemačkoj, Švedskoj i Švicarskoj, u a BiH nisam dobila nijednu. Ustvari, dobila sam jednu, ali plata koja mi je bila ponuđena je najniža".
Amna i pored toga kaže kako se uzda u sebe, te da je advokatura privatna i da zavisi od njenih sposobnosti, no i da nikad nije gajila emocije ka obnašanju funkcija u vlasti.
Imala je i poruku vlastima u BiH te istakla da treba da više motivišu mlade.
Za kraj smo je upitali da li će prihvatiti neku od ponuda koju je dobila u Štutgartu a ona nam je ponovila kako joj je porodica na prvom mjestu, te da će ostati ovdje, ali i da putuje u Njemačku na usavršavanje i da ne zna sta će se tada desiti, s obzirom da se tamo cijeni trud i angažman, kako je naglasila.
