Markul je, u razgovoru sa agentima FBI, izrazio zabrinutost oko pravog identiteta Josipa Broza Tita.
Ovaj izvještaj se nalazi u jednom od stotina hiljada dokumenata sa kojih su američke vlasti nedavno skinule oznaku povjerljivosti.
Tamo piše: “Gospodin Markul smatra da osoba koja se danas predstavlja kao maršal Tito u stvari nije pravi Josip Broz Tito, već da je riječ o ruskom agentu koji je ukrao njegov identitet 1937. godine, kada pravi Tito nestaje u Rusiji."-piše Hayat.ba.
U dokumentu se navode informacije o samom Markulu, za kog se zna da je rođen 1909. godine u Livnu i da je postao američki državljanin 1944. godine. U SAD je emigrirao 1936., a učestvovao je i u Drugom svjetskom ratu kao član američke vojske.
U izvještaju piše da nije sigurno koliko su informacije koje on daje tačne, ali se navodi i njegova tvrdnja da je on “socijalista i da želi da pruži informacije koje bi mogle biti važne za bezbjednost SAD-a“.
Markul je posjetio Jugoslaviju 1953. godine i u dvije odvojene prilike razgovarao sa Titom. Prilikom prve posjete je primijetio da Tito ima svih deset prstiju na rukama, pa dodaje kako pravi Tito nije imao kažiprst i srednji prst na lijevoj ruci.
Također je primijetio kako je Tito iz 1953. veoma obrazovan i da odlično svira klavir, što se nije podudaralo sa njegovim pređašnjim saznanjima o Brozu.
Još jedna stvar koja se nije uklapala je Titova visina. Naime, Markul je tvrdio kako je pravi Broz bio visok oko 180 centimetara, a da je čovjek sa kojim se sastao 1953. godine bio visok tek nekih 160 centimetara. On dodaje da je ovaj “novi” Tito imao blagi ruski naglasak i govorio mekim glasom, dok je onaj stari govorio oštrije i grublje, a u izvještaju piše i da je pravi Tito, onaj koji je nestao u Rusiji 1937. godine, bolovao od tuberkuloze.
Markul je “starog” Tita upoznao 1928. godine u Jugoslaviji, a vidio se sa njim u Parizu 1935. ili 1936. godine i dodaje da je čvrsto ubjeđen u to da je taj čovjek pravi Josip Broz.
Nakon sastanka sa “lažnim” Titom, Markul odlazi za Zagreb u posjetu svojoj sestri Ani, sa kojom dijeli svoje sumnje, nakon čega njen suprug, izvjesni Boris Gorić potvrđuje da i on nije siguran u Titov identitet, kao i da je to stvar o kojoj se šuška širom Jugoslavije.
U izvještaju se navodi kako mu je sestra tada rekla da ni ona ni njen suprug ne vjeruju u to da je na čelu Jugoslavije pravi Josip Broz Tito i da su prvi put počeli da sumnjaju u to još 1937. godine, kada su čuli njegov glas na radiju i primijetili promjenu naglaska. Markul još tvrdi kako je njegov otac Ivan poznavao pravog Tita, pošto su radili u istom gradu, i da se i on slaže da je riječ o dve različite osobe.
Markul se tokom boravka u Jugoslaviji sastao i sa Aleksandrom Rankovićem, sa kojim je razgovarao tri sata. Za Rankovića Markul tvrdi da je bio glavni čovjek zadužen za bezbjednost u Jugoslaviji, kao i da je u razgovoru sa njim izrazio svoje sumnje, na šta mu je Ranković odgovorio da ne bi trebalo da se opterećuje takvim stvarima i da bi trebalo da uživa u boravku u Jugoslaviji. Ovo skretanje teme sa Tita je kod Markula samo podgrejalo sumnje, navodi se u nastavku dokumenta.
Markul je agentima FBI ispričao da, prema njegovom mišljenju, jugoslovenske vijesti u tajnosti sarađuju sa Sovjetskim Savezom i da će to u narednom periodu svima postati jasno. Izrazio je i uvjerenost u to da bi se sovjetske vlasti, ako bi to poželjele, vrlo lako mogle riješiti Broza, i dodao da sve njegove izjave može potvrditi izvjesni Živko Topalović iz Francuske.
Živko Topalović je, kako kaže Markul, dobro poznavao pravog Tita, a jugoslovenske vlasti su ga osudile na 20 godina zatvora, pa je zbog toga prebjegao u Francusku. Topalović je vjerovao da je osoba koja se predstavlja kao Tito zapravo ruski general Nikolaj Lebedev.
Markul zaključuje kako se jugoslovenska vlada samo pretvarala da je u svađi sa Sovjetskim Savezom kako bi dobila pomoć od Sjedinjenih Država, kao i da nikada nije došlo do stvarnog razlaza između ove dvije države.
