Potezi Milorada Dodika, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, i njegovih saveznika, između ostalih i Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH koji prijeti bojkotom izbora, (još) nisu izazvali konkretniju reakciju Evropske unije. U javnosti se pojavio i dokument u kojem se navodi treća izborna jedinica, koji je kreirala Služba kojom upravlja Angelina Eichhorst, direktorica pri EEAS-u. O dokumentu je trebalo biti raspravljano na sjednici Vijeća za vanjske poslove 21. februara, no promijenjen je u posljednjim trenucima. Prof. dr. Franz-Lothar Altmann sa Univerziteta u Bukureštu ističe da “EU, prije svega, nastoji da ne promijeni osnovnu postavku BiH kakvu je zadao Dejtonski sporazum”.
NEEFIKASAN ODGOVOR
- Svaki pokušaj suštinskih promjena mogao bi Dodiku otvoriti vrata kroz koja bi pokušao pobjeći iz BiH i pridružiti se Srbiji. No, to ne znači da se promjene Ustava ne smiju reflektirati kako bi BiH bila funkcionalnija.
Ne možete predvidjeti šta će Moskva preduzeti! A to se tiče i RS-a, pa samim time i BiH, govori prof. dr. Altmann
U ovom kontekstu je vrlo sumnjivo da li bi treći entitet BiH učinio funkcionalnijom. Hrvatska bi sigurno podržala takvu postavku, možda kao pripremu za traženje priključivanja Hercegovine Hrvatskoj, kada Dodik realizuje, uz podršku Rusije i Srbije, prijetnje secesijom. Rusija bi bila sretna, jer bi to onemogućilo članstvo Srbije u EU. A podjela EU i blokiranje proširenja jedni su od glavnih ciljeva Moskve. Raspad BiH, tako da se RS pridruži Srbiji i Hercegovina Hrvatskoj, bio bi najbolje što Moskva može dobiti. No, onda bi se postavljalo pitanje šta bi EU i NATO uradili sa ostatkom BiH? Bruxelles mora biti zainteresiran da održi status quo, ali će istovremeno podržati bilo kakva ustavna poboljšanja kako bi BiH postala samoodrživa i funkcionalna - što opet Dodik neće prihvatiti! Za EU, nekako Gordijev čvor, govori nam prof. dr. Altmann.
Ističe da je Putinova politička igra veoma jasna: sve što je štetno za EU i NATO, uredu je i “zakonito” i dodaje da Putin smatra da je odvajanje Južne Osetije, Abhazije, Pridnjestrovlja, Krima i Donbasa (a ubuduće i RS-a?) na osnovu samoopredjeljenja uredu i ne narušava suverenitet, ali isto tako negira Kosovo, jer je narušen suverenitet Srbije. Prof. dr. Roberto Belloni sa Univerziteta u Trentu ističe da je odgovor EU na pogoršanje situacije u BiH bio uglavnom retoričan i neefikasan.
Dodik i HDZ se mogu dogovoriti o bilo čemu što učvršćuje etnonacionalne podjele i kontrolu, ističe prof. dr. Belloni
- Uzimajući u obzir i eskalaciju u Ukrajini, malo je vjerovatno da EU može rasporediti mnogo političkih resursa i pokrenuti veliku diplomatsku operaciju u BiH. Način na koji EU radi sprečava bilo kakve odvažne korake. EU je prilično dobra u pokazivanju ogorčenja, ali manje u unapređenju konkretnih odgovora. Uglavnom radi na osnovu konsenzusa. Neke zemlje EU, prije svega Mađarska, Hrvatska i Slovenija, protive se sankcijama Dodiku. Također, nacionalistički i neliberalni lideri poput Viktora Orbána, ne samo da se protive sankcijama već su otišli i korak dalje, glasno podržavajući Dodika, govori nam prof. dr. Belloni koji je bio angažovan i u Misiji OSCE-a u BiH.
Mišljenja je da je malo vjerovatno da će EU uvesti sankcije Dodiku i RS-u.
- Ali, bilo bi pogrešno jednostavno okriviti Orbána za nedostatak efikasnog odgovora. Akcije EU odražavaju ukorijenjenu političku slabost koja navodi zvaničnike EU da pregovaraju s nacionalističkim liderima kako bi riješili krizu, čak i kada su krizu osmislili isti lideri s kojima EU traži rješenje. No, umjesto da traži konkretnu i oštru reakciju, veća je vjerovatnoća da će EU tražiti sporazum po svaku cijenu. Dosadašnja iskustva s vanjskom politikom EU sugeriraju da postupci koji slijede jake riječi i retoriku osuda su rijetki. EU je općenito spora i nevoljna u suočavanju s liderima koji osporavaju njene politike i vrijednosti, ali sklona je shvatiti krizu kao prozor mogućnosti za traženje oblika udobnosti između sukobljenih strana i lokalnih lidera i EU. Sumnjam da će politika sankcija biti uvedena u skorije vrijeme, ako ikada, govori prof. dr. Belloni.
Osvrćući se dokument o izbornoj reformi, prof. dr. Belloni ističe da mu nije poznato šta je dovelo do spominjanja treće izborne jedinice.
Opći kontekst je trenutna pat-pozicija između hrvatske i bošnjačke strane u pogledu izmjena Izbornog zakona (i, možda, čak i manjih promjena Ustava). Ako je tačno ono što sam spomenuo o načinu rada EU, lako je zaključiti da EU traži kompromis po svaku cijenu, čak i razmatranjem mogućnosti priznavanja prisustva u BiH trećeg entiteta. EU strahuje od mogućnosti da će oktobarski izbori biti odgođeni ili, još gore, bojkotirani od velikog dijela stanovništva. Shodno tome, spremna je da potvrdi svako rješenje koje bi omogućilo redovno odvijanje izbora, čak i ako bi ono moglo više produbiti nacionalističke podjele. Postizanje sporazuma po svaku cijenu može značiti usvajanje izbornog zakona koji doprinosi daljem institucionalnom produbljivanju etnonacionalističke podjele, upozorava prof. dr. Belloni i dodaje da ćemo vidjeti da li će se postići nekakav dogovor ili će on biti nametnut.
Ističe da, ako nas je nedavna historija nečemu naučila, to je da će čak i loš sporazum biti predstavljen kao uspjeh EU, sve dok ne izbije nova kriza i ne bude tražen novi pragmatičan kompromis.
GRAĐANI SU NEBITNI
- U ovom procesu krize i udobnosti, građani su izostavljeni iz jednačine. Nije iznenađujuće da su cinizam i razočaranje u BiH široko rasprostranjeni, ističe prof. dr. Belloni.
Komentarišući odnos susjednih zemalja, dr. Belloni naglašava da Srbija i Hrvatska nisu spremne da plate političke i ekonomske troškove podsticanja nestabilnosti u BiH.
- To ne znači da uvijek rade na podršci kompromisu i pregovorima. Predsjednik Hrvatske Milanović nedavno je Dodika definisao kao partnera u hrvatskim nastojanjima da promijeni izborni sistem. Ovo je uznemirujuće za mnoge u Federaciji BiH, ali ne bi trebalo biti previše iznenađujuće, govori prof. dr. Belloni.
