Rođena sam kao kćerka oca Ibrahima i mame Nuzrete, odhranjena sam na bosanskim jelima, odgojena sam u duhu svog naroda i na svom jeziku i koliko god “kosmopolitski” živjela, Bosna je u meni i mene je formirala.
Alma Begić – Ćidić uposlenica je u globalnoj kompaniji Pricewaterhousecoopers (PwC), vodećoj konsultantskoj firmi na svijetu kao menadžment konsultantica za strateške komunikacije i ljudske resurse.
Vrlo mlada, ali se uspjela nametniti na visokoj poziciji prestižne finansijske kuće.
Ipak, Alma sanja povratak u Bosnu i Hercegovinu.
Rođena je u Banjoj Luci. Roditelji su iz Kotor Varoši.
- Rat nas je zadesio taman u periodu kada su počeli formirati temelje svog života, s dvoje male djece, ja tek beba od nekoliko mjeseci.
- Kotor Varoš je pao u agresorske ruke pri samom početku rata i već tada počinje naša izbjeglička priča. Puno je neispričanih ratnih priča, među njima na hiljade priča iz izbjeglištva, a jedna od njih je i moja koja prati daleke izbjegličke staze preko Hrvatske, Izraela, Slovačke, Njemačke i konačno Amerike u koju sam došla kao sedmogodišnjakinja – priča nam Alma.
I za nju, Amerika je (bila) zemlja velikih prilika. Ali, kaže, to je i zemlja velikih iskušenja.
- Prve godine su bile teške za većinu naših ljudi. Mnogi su došli bez poznavanja jezika i sistema, s malom djecom, nerijetko nastanjeni u ruralnim sredinama ili u najgorim (najkriminalnijim) dijelovima grada.
Bez obzira na prijašnje školovanje ili iskustvo, mnogi su bili primorani početi ispočetka i raditi teške fizičke poslove. U suštini, borba mnogih na samom početku bila je borba za preživljavanje koja je podrazumijevala rad u više smjena.
U takvim okolnostima, djeca su se manje-više morala sama snalaziti i boriti kroz sistem.
Kroz iskustva u njemačkom “heimu” (privremeni zajednički smještaj za izbjeglice iz raznih zemalja) do škola u miješanim sredinama u Americi koje su pohađala djeca imigranata i manjinskih naroda, rodila se svijest prema nejednakostima u drustvu, ali i ljubav prema drugim jezicima i kulturama.
Već u srednjoj školi, počela sam sebi postavljati ozbiljnija pitanja vezana za moje porijeklo, za izbjeglički put i za procesima i institucijama koje su odigrale ključnu ulogu u odlučivanju ne samo o sudbinama mene i moje porodice, nego i miliona drugih.
Izbjeglički put me naveo na studij političkih nauka i međunarodnih odnosa na Syracuse univerzitetu, koji je jedan od najboljih programa u ovoj oblasti u Americi.
Zahvaljujući trudu, radu i ocjenama, kao i svojoj priči, dobila sam izrazitu podršku od univerziteta.
Bila sam jedina u generaciji koja je dobila vrijedne univerzitetske resurse direktno od predsjednice univerziteta i nekoliko dekana za istraživačke projekte u Bosni, a bila sam i na programima razmjene u Turskoj.
Dok sam pohađala svoj master studij, imala sam priliku stažirati u Vijeću Evrope u Strazburu preko programa na koji se u prosjeku prijavi 25.000 aplikanata, a primi se tek dva posto prijavljenih kandidata. Ova iskustva su mi pomogla da naučim francuski i turski jezik nastavlja svoju priču Alma.
Govori bez zadrške, samouvjereno i iz svake riječi izbija izuzetna energičnost i pozitivni stavovi.
Sretna je zbog zaposlenja u PwC i uspješno realizira višemilionske projekte u energetskom, infrastrukturnom i transportnom sektoru. Angažirana je i na izradi kampanja za odnose s javnošću, a danas radi i na razvoju internih komunikacijskih i trening planova za osposobljavanje radne snage kroz velike digitalne transformacije unutar tih kompanija.
- Definitivno, da! – bez zadrške odgovara Alma na naše pitanje želi li se vratiti u Bosnu i Hercegovinu.
- Iako mene i moju porodicu niko nije pitao želimo li otići s našeg ognjišta i zasnovati zivot negdje vani, ja sam uvijek osjećala želju i potrebu da se vratim svojoj domovini.
Ranije sam se nekoliko puta vraćala i obraćala mnogim ljudima i organizacijama za poslovne prilike. Ne bih kazala da su te prilike izostale, ali realizacija je bila spora što za periode života u kojima sam se tada nalazila nije bilo izvedivo.
Naš sistem, ovdje ubrajam i privatne kompanije, je izuzetno spor i trom za tempo koji se zadaje izvana. Ja se nadam da ćemo u narednim godinama to popraviti jer trenutno kao država gubimo ogroman potencijal i prilike zbog takvog pristupa. Znam značajan broj naših ljudi iz dijaspore čiji je rad i kvalitet dokazan i koji su se vraćali ili željeli vratiti ali se naše kompanije nećkaju da im ponude konkretne prilike i na taj način gube veoma vrijednu radnu snagu.
Tu želju za povratkom dijelim sa svojim suprogom Ismailom.
Ismail i ja smo oboje svjesni da mjesto boravka može biti bilo gdje, ali istinski dom je jedino u domovini.
Rođena sam kao kćerka oca Ibrahima i mame Nuzrete, odhranjena sam na bosanskim jelima, odgojena sam u duhu svog naroda i na svom jeziku i koliko god “kosmopolitski” živjela, Bosna je u meni i mene je formirala. Nijedna zemlja nije nastala bez krvavih sukoba i velikog odricanja, pa neće ni Bosna. Kao što se ostali narodi bore za napredak svojih zemalja, Ismail i ja smo svjesni potrebnog odricanja za našu zemlju i spremni smo pokušati šta možemo, jer na kraju, jedino tu pripadamo i jedino nam to pripada.
Svjesni smo odricanja naših roditelja i želimo opravdati njihovu i borbu svih drugih koji su se odricali bilo čega u ime domovine”, govori Alma.
Smatra i da mladi ljudi u BiH nerijetko smatraju da im neko duguje krov nad glavom ili posao u struci odmah nakon završenog fakulteta.
- Nije mi poznato razvijeno društvo u kojem je moguće napredovati s takvim mentalitetom.
Zapadna društva, a posebno američko, mogu biti surova ali u isto vrijeme, potenciraju na radu, borbi i vještinama. Takav pristup jača taj osjećaj zahvalnosti i na naizgled najmanjim stvarima. U poslovnom svijetu, na primjer, ljudi pamte čak i najmanju uslugu poput pola sata izdvojenog vremena ili preporuke, te dugo njeguju te poslovne odnose.
Za prosječnog Amerikanca koji nije dijete imućnih roditelja, zlatno pravilo glasi: „ništa ti se ne duguje, sve moraš sam zaslužiti.“
- Talenat ili inteligencija mogu biti neka odskočna daska, ali bez borbe i snalaženja u drustvu, uspjeh gotovo uvijek izostane – stav je Alme Begić-Ćidić.
