Zavidnost je teška duhovna bolest koja uništava dobra djela
Davno je kazano da zavidnik nikad neće osjetiti udobnost i sreću jer se prikazuje kao obespravljeni, a zapravo je zulumćar, odnosno nastoji se predstaviti kao prijatelj, a ustvari je neprijatelj.
Dr. Aid el-Karni kaže: “Savjetujem prvo sebe, a zatim i tebe da se sustegnemo od zavidnosti, iz sažaljenja prema sebi, prije nego što pokušamo biti sažaljivi prema drugima. A ako budemo zavidjeli, samo ćemo produbiti svoje brige i pribaviti sebi nesanicu.
Nemoj se začuditi ako te izvijestim da zavidnik zapali veliku vatru, pa se potom u nju sunovrati. Brige, nedostojan život i bolesti posljedica su zavisti. Još veće zlo u koje upada zavidnik jeste to da se očito protivi sudbini, optužuje Allaha, dž.š., za nepravdu, ružno se odnosi prema Šerijatu, te naposlijetku i prema Resulullahu, s.a.v.s.”
Zavist je bolest zbog koje čovjek neće biti nagrađen, iako izgara od nje do smrti, ili “ozdravi”ako nestane blagodati na kojima on ljudima zavidi. Zna se da se čovjek može nagoditi sa svim kategorijama ljudi, osim sa zavidnikom: s njim se možeš nagoditi samo ako se odrekneš svih Allahovih blagodati, svojih sposobnosti, posebnosti, odlika…
Ako to učiniš, on, zavidnik, možda bi bio zadovoljan, ali s bolom u srcu. Allahu, Tebi se utječemo od zla zavidnika kad zavidnost ne krije! Štaviše, zavidnik je poput ogromne zmije otrovnice koja se smiri tek kad svoj otrov ubrizga u nekoga ko joj ništa nije skrivio.
Jedina dva slučaja u kojima je dopušteno zavidjeti su učenje Kur’ana i dijeljenja imetka na Božijem putu. Prenosi se od Ebu Hurejre, radijellahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Zavist nije dopuštena osim u dva slučaja: za čovjeka koga je Allah podučio Kur’anu, pa ga on uči danju i noću, pa ga čuje njegov komšija pa kaže: Da mi je bogdom dato ono što je dato tom i tom pa da radim kao što on radi, i za čovjeka kome je Allah dao imetak koji on troši na Istini, pa kaže drugi: Da mi je bogdom dato ono što je dato tom i tom pa da radim kao što on radi. (Buhari, Ahmed, a tekst je kod Buharija).
