Od Malika ibn Enesa, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Traganje za dozvoljenom (halal) opskrbom je obaveza svakog muslimana.“ (Hadis bilježi Taberani, a El-Munziri kaže da mu je lanac prenosilaca dobar (hasen).
Prenosi se od Rafia ibn Hadidža da je neko upitao: “‘O Allahov Poslaniče, koji je način zarade najbolji?’ Poslanik, s.a.v.s, odgovori: ‘Čovjekov rad vlastitim rukama i svaka čestita kupoprodaja.'” (Hadis bilježe Ahmed, EI-Bezzar i Et-Taberani od Ibn Omera uz pouzdan niz prenosilaca.)
U ovom hadisu se misli na kupoprodaju u kojoj nema zabranjenog poslovanja ni prevare. Osnovni načini zarade jesu: poljoprivreda, trgovina, proizvodnja – najbolje je zanatsrvo, odnosno rad vlastitim rukama, piše Akos.
Dužnost poznavanja propisa o prodaji i kupnji
Svako ko se prihvata privređivanja dužan je poznavati i ispravan i pogrešan način na koji se do opskrbe dolazi kako bi njegov poslovni odnos bio legalan, a njegovi postupci bili daleko od svakog nereda.
Postoji predanje da je Omer, r.a., obilazio pijacu i da je neke trgovce udarao bičem, govoreći: “Na našoj će pijaci prodavati samo onaj ko je upućen u trgovinske propise. U suprotnom, jest će kamatu, htio ili ne htio.”
Danas se veliki broj muslimana nemarno odnosi prema učenju trgovinskih propisa i zanemaruju tu oblast. Počeli su ne pridavati pažnju konzumiranju harama koliko god rastao profi i umnožavala se zarada. To je velika greška koje se moraju kloniti svi koji se bave trgovinom, kako bi im se razaznalo dozvoljeno od zabranjenoga, kako bi im zarada lijepa bila i kako bi bili, koliko je to moguće, udaljeni od sumnjivih stvari.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Učenje je obaveza svakog muslimana i muslimanke.”
Neka ovo smatra upozorenjem svako ko želi jesti halal, na lijep način zarađivati i zadobiti povjerenje ljudi i Allahovo zadovoljstvo. En-N u'man ibn Bešir veli da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: “Jasno je šta je dozvoljeno, a jasno je i šta je zabranjeno. Između toga su sumnjive stvari. Onaj ko se kloni stvari što mu nalikuju grijehu još će se više kloniti jasnih mu zabrana. A ko se osmjeli na ono za šta postoji sumnja da spada u grijeh ima mogućnost da upadne u jasnu zabranu. Grijesi su Allahov zabranjeni posjed; za onoga ko stado oko zabranjenog posjeda čuva postoji bojazan da će mu stado u njega i upasti.” (Bilježe Buhari i Muslim)
