Pripovijeda se da je u jednom mjestu bio mudar i pravedan čovjek, pa su ga ljudi izabrali za svoga vladara. Prvog dana njegovog mandata okupili su se svi ljudi da mu iznesu svoje probleme i žalbe kako bi ih riješio.
Mudri vladar im je rekao: ”Sačekajte malo!” Zatim je donio veliku kutiju i rekao: ”Neka svako od vas napiše svoj problem na papir i stavi ga u ovu kutiju, a zatim neka ide svojoj kući. Sutra svi dođite, pa da vidimo na šta se žalite i koji su vaši problemi, pa da ih pokušamo riješiti, ako Bog da.”
Ljudi su cijeli dan pisali svoje pritužbe i probleme i stavljali ih u kutiju dok se nije napunila, a sutradan su pohrlili kod vladara da vide šta je uradio u vezi njihovih žalbi.
Vladar je rekao stražarima da puštaju jednog po jednog građanina kod njega.
Kada je prvi od njih ušao, vladar mu je rekao: ”Daj mi svoj papir iz kutije.”
Čovjek je uzimao papire i čitao jedan po jedan, tražeći svoj papir. I svaki put kada je pročitao probleme i nevolje koje su drugi ljudi pisali, zahvaljivao je Allahu što njegovi problemi nisu bili krupni kao kod drugih ljudi. Zatim je otišao od vladara zahvalan Allahu i odlučan da se strpi na iskušenjima, nadajući se Allahovoj nagradi.
Za njim su ulazili ostali građani i kad god je koji ušao i, tražeći svoj papir, pročitao tuđe žalbe, iskušenja i nedaće, njegove su mu se učinile lakšim i manjim.
Na kraju je vladar izašao pred njih i održao im govor u kojem je rekao: ”Čovječe, ti koji si spoznao Allaha i obožavaš Ga, znaj da ti Allah neće dati ono što će te rastužiti, osim da bi te nakon toga usrećio, niti će uzeti nešto od tebe, osim da bi ti dao bolje od onoga što ti je uzeo, niti će ti nešto uskratiti, osim da bi te odlikovao nad drugima, niti će te staviti na iskušenja, osim zato što te voli. Pa, strpi se, vjerniče, Allahova pomoć je blizu.” (saff.ba)
