Ispred čuvene dvorane, sarajevske ”Skenderije„ u četvrtak je postavljen spomenik jednom od najvećih europskih košarkaša, Mirzi Delibašiću. I ovo je prilika da se prisjetimo istinske legende! Još otprije dotična dvorana nosi njegovo ime. Lijep spomenik je izradio Adis Lukač, a brojnim štovateljima se pridružio i Mirzin sin Danko, te je skup i otvaranje spomenike ispratio riječima:
„Ponosan sam na svog oca i na sve ono što je učinio„. Velikom sportašu počast je dao i nogometaš Edin Džeko, s objavom na društvenim mrežama„:
„Mirza je bio čovjek čistog srca i takvog ćemo ga i pamtiti! Vidimo se kod Kinđeta„.
Dobio je spomenik koji zaslužuje
Mirza Delibašić uistinu je bio jedan od najvećih košarkaša što je Europa ikada dala. Rođen je u Tuzli 1954. godine i kao dijete trenirao je uspješno tenis, osvojio je pionirsko prvenstvo BiH, da bi se potom zaljubio u košarku i 1968. godine postao je igrač tuzlanske Slobode.
Delibašić je već 1971. godine s kadetskom reprezentacijom Jugoslavije osvojio titulu Europskog prvaka, da bi samo godinu kasnije ta generacija osvojila i svjetsko zlato. Mirza je odmah privukao veliku pažnju brojnih klubova, a najviše su ga željeli Partizan i Bosna. Bio je kratko u Beogradu, ali se ipak odlučio za Sarajevo i prihvatio je ponudu Bosne.
S Bosnom je Mirza dva puta osvojio naslov prvaka bivše države, jednom Kup tadašnje Jugoslavije, a 1979. godine u Grenobleu, pobjedom u finalu protiv talijanskog Emersona, i titulu prvaka Europe.
I onda je došla ponuda života, Kraljevski klub iz Madrida je želio je Mirzu, i 1980. počela je najbolja sezona njegovog života. Osvojio je zlato na Olimpijskim igrama u Moskvi s reprezentacijom Jugoslavije, a iduće godine je osvojio španjolsko prvenstvo s Realom i Svjetski kup, a igrali su i u finalu Kupa pobjednika kupova.
To je bila moja zlatna godina. Lopta nije htjela nigdje „osim u koš”, govorio je Delibašić, o toj sezoni, ali tada počinju problemi, koji će ga na kraju koštati života.
Naime Delibašić je doživio krah u obitelji, napustila ga je supruga sa sinom, a on je obećao uzdržavanje bivše supruge i sina Darija, no isto se odao i alkoholu, zbog kojeg nije više bio “onaj stari” na terenu, što ga je na kraju koštalo odlaska iz Madrida.
Mirza je nakon Reala otišao u Italiju u Indesit iz Caserte kod svog prijatelja i mentora Bogdana Tanjevića,ali tada počinju njegovi ozbiljni problemi sa zdravljem. Delibašić je doživio moždani udar 1983. godine i završio je na Vojnoj medicinskoj akademiji u Beogradu, i njegova košarkaška karijere je tada bila gotova.
Nije mogao hodati niti govoriti, a oporavak je trajao jako dugo, no niti ta situacija ga nije spriječila da pije, te je još jednom završio u bolnici, klinički mrtav, ali su ga uspjeli vratiti među žive.
Mirza se ponovo oženio. Vjenčao se s najboljom košarkašicom Željezničara iz Sarajeva, Srpkinjom Slavicom Šukom, i s njom je dobio sina Danka.
Iako je imao puno problema, košarkaški svijet ga nije zaboravio, te ga je 1991. godine FIBA proglasila za jednog od najboljih europskih igrača. Kada se raspala Jugoslavija imenovan je na mesto izbornika Bosne i Hercegovine, ali je zbog sukoba s ljudima iz Saveza napustio tu funkciju. Zadnje godine života Delibašić je proveo u jednom kafiću, a alkoholizam ga je na kraju došao života.
Njegov veliki prijatelj i mentor Bogdan Tanjević u jednom intervjuu o Delibašiću je rekao:
“Kada sam ga, pet mjeseci prije smrti vidio zadnji put, to više nije bio Mirza Delibašić. Smanjio se, jedva da ste ga mogli pronaći u tom velikom krevetu. Izmoren, očajan… Polumrtav. Ali je i dalje pušio kao Turčin. Umro je od bolesti koja se zove tuga. Zove se rat. Zove se Jugoslavija”.
Mirza Delibašić preminuo je 2001. godine u 47. godini života u Sarajevu.
