-Želim pomoći Bišćankama i Bišćanima da se ulice našeg grada ponovo vrate građanima Bihaća, da im se vrati sloboda šetnje, sloboda konzumiranja rijeke Une, sloboda svega onga što je nekad bilo. Putujem svijetom, ali često sam u Bihaću, imam svoje poljoprivredno dobro i svoja imanja i ja moram imati stražare da sve to čuvaju, i objekete i kuće i od migranta. To je sve prevršilo svaku mjeru – ogorčeno govori Islamović.
Ističe da niko ništa nije učinio, ni pomogao da se riješi ovaj veliki problem.
-Čak ni lokalna vlast, koja se drži svoje fotelje, u gradu Bihaću ništa nije uradila. To je sramotno od rukovodstva i Vlade Federacije BiH i države BiH da se s konkretnim potezima ne dođe u Bihać i ne razgovara ozbiljnije. Katastrofa se dešava četiri godine. Ja sam čovjek koji će u svakom momentu skretati pažnju na problem migranta, nema koga neću napadati samo da zaštiti svoj grad – kategoričan je Islamović, koji već decenijama živi u Zagrebu, ali rodni grad nikada nije zaboravio.
Kaže dali su 30.000 – 40.000 KM da se napravi kamp, koji ne liči ni na šta.
-Obišao sam ga, to je jad i bijeda, da se grad cijedi kao narandža, uništava se i grad i kanton. Čiji je to cilj? Građani su se počeli naoružavati da čuvaju svoja dobra. Ružno je to reći, ali tamo se uništavju vikendice, spaljuju kuće… Zadnji dinar koji dođe iz dijaspore, koji ljudu ulože u svoje poslove, u turizam, sad je to na dnu da. To je tužno, jadno i bijedno. Vrijeme je da neko progovori. Ja ću biti ministar vanjskih poslova svog grada Bihaća, koji će žestoko galamiti – poručuje Islamović.
