Jadranka Kosor: Ako je Dodik važan za BiH, zašto ne bi bio Komšić; Čović je na potezu

Ona kaže da u ovom trenutku i nema intenzivnih odnosa između Hrvatske i BiH, barem što se tiče saradnje ili dijaloga između najviših predstavnika vlasti. 

“To je i razumljivo jer se radi o nekoj vrsti tranzicije nakon izbora u Bosni i Hercegovini i prilične neizvjesnosti kamo će se i kako. Nakon izbora, kao što znate, predsjednica RH, predsjednik Sabora i predsjednik hrvatske Vlade, primili su predsjednika HDZ-a BiH a uslijedile su i aktivnosti predsjednika Vlade u Bruxellesu kao i hrvatskih europarlamentaraca. Tim su aktivnostima svi oni željeli upozoriti evropske institucije na situaciju u BiH i prema njihovu mišljenju, teško prihvatljivoj činjenici o neizboru Dragana Čovića a izboru Željka Komšića u Predsjedništvo BiH. Do danas, međutim, nisam vidjela da je neko u evropskim institucijama pa i u Evropskoj pučkoj stranci čija je članica i HDZ, osobito reagirao na tu hrvatsku političku ofenzivu”, kazala je Kosor za Klix.ba.

Kako gledate na reakciju predsjednika Evropske pučke stranke Josepha Daula?

Predsjednik Evropske pučke stranke Joseph Daul u svojoj izjavi o izborima u BiH rekao je kako politički akteri moraju sada raditi zajedno i staviti volju i interes naroda iznad ličnih i političkih interesa. U potpunosti se slažem sa stajalištem gospodina Daula jer sam i sama sam kao premijerka nastojala raditi u skladu s principima koje on upravo promovira.Trudila sam se da uvijek, i kao predsjednica Vlade i kao predsjednica HDZ-a, jasno i djelatno zastupam i promičem prijateljstvo i podršku susjednoj državi u kojoj su Hrvati jedan od konstitutivnih naroda. Hrvatsku ustavnu obvezu podršci Hrvatima izvan domovine uvijek sam nastojala stavljati u jasan kontekst nemiješanja u unutrašnja pitanja i politiku bilo koje države a posebno Bosne i Hercegovine. Zato što nas je i tada ali i danas, teško naslijeđe rata i u Hrvatskoj i u BiH obavezivalo i obavezuje na dodatni oprez i višestruko propitivanje naših političkih poteza. I u BiH i u Hrvatskoj ali i u svim zemljama okruženja. Ja sam se uvijek vodila onom starom, koju svi dobro razumiju, osobito na ovim prostorima: ne čini drugom što ne želiš da tebi čine.

Kako ste vi doživjeli ogromne reakcije u vezi sa izborom Željka Komšića u Predsjedništvo BiH? Reakcije su prvo bile retoričke, a onda su prerasle u određene odluke u kantonima i općinama u BiH da se Komšić proglasi personom non grata.

Gledajući događaje sa strane, iz susjedstva, i razmatrajući duh Dejtonskog sporazuma, logično bi bilo očekivati da hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH izaberu Hrvati. To bi, naravno, bilo i pravedno i sigurno bi smanjilo tenzije u jednom dijelu političkog prostora pa se postavlja opet logično pitanje je li se sve ove godine od potpisivanja Dejtonskog sporazuma moglo učiniti znatno više da se takva pravednost i ugradi u izborne zakone. Pa baš zato, opet logično, treba zaključiti zašto se to nije dogodilo i kako to da se po tim istim zakonima birao u predsjedništvo i Komšić i Čović pa je sad opet izabran Komšić. I da u tom smislu u međuvremenu nije bilo nikakvih promjena. 

Možemo postavljati pitanja i zašto se nije sjedalo za stolove u prošlosti i svih ovih godina i mijenjalo što se mijenjati trebalo, ako se trebalo. Odgovor je da su za to odgovorne opet sve te političke elite u BiH koje jedino i mogu odlučiti da se nešto mijenja ili da ostane na istom. I ni u to, mi sa strane, mi susjedi, nemamo se pravo miješati ni pretjeranim gestama ni prejakim riječima. Ni oni iz Srbije ni mi iz Hrvatske. Ni šire; iz Rusije ili Turske na primjer. 

Znači, domaći političari snose odgovornost?

Puno puta sam rekla da se državnici prepoznaju i po tome što u teškim situacijama imaju hrabrost i sposobnost nuditi rješenja i razgovor i onima koje ne vole, ili ih ne razumiju. Ako je to za opće dobro, dobro države i naroda, za mir i prosperitet svih građanki i građana. Zato je trend u kojem se izabrani član Predsjedništva Komšić proglašava personom non grata opasan i zabrinjavajući. Neko taj trend treba zaustaviti i ja mislim da tu može nastupiti s dobrim porukama baš Dragan Čović. Evropske vrijednosti nije dovoljno samo deklarativno zazivati, njih treba i živjeti i djelima dokazivati. Komšić, kao građanin Bosne i Hercegovine mora biti dobrodošao u svaki kutak Bosne i Hercegovine. Zato mislim da svi moramo pomoći kako bi se ostvarili uvjeti za dijalog i pojačali uvjeti za evropsku perspektivu BiH. Hrvatska, kao članica EU najbolje poznaje prilike u BiH i najviše može pomoći pametnim i prijateljskim pristupom, otvarajući dijalog za jačanje tog evropskog potencijala u BiH. Trebamo svi pomoći da se smanji nepovjerenje i isključivost a da se u prvi plan stave razgovor i snaga kompromisa.

S druge strane Komšić baš i nije štedio ni aktuelnu predsjednicu i ni premijera Hrvatske u saopćenjima tokom izborne kampanje. Vaš komentar?

Nisam baš intenzivno pratila kampanju gospodina Komšića ali znam da ni njegove prve izjave o Hrvatskoj, nakon pobjede, nisu bile posebno mudre ni državničke. Vjerujem da bi sad, kad opet ima odgovornost za državu, ponešto od tih izjava povukao ili promijenio. Vidjet ćemo; možda će sada kad se sve slegne, uputiti i pokoje izvinjenje a pomirujuće poruke već je poslao, koliko sam vidjela. Očekujem također da i državni vrh RH što prije s njim uspostavi dijalog kao što očekujem da to učini i čelništvo HDZ-a BiH. Jer, ako je Dodik važan za evropsku perspektivu BiH, kako to onda ne bi mogao biti Komšić, pitaju se mnogi ljudi u Hrvatskoj. Općenito govoreći, euroatlansku perspektivu nikako ne mogu jačati oni političari koji ne priznaju odluke Međunarodnog krivičnog suda u Haagu i koji veličaju ljude osuđene pred tim sudom za ratne zločine. Da, mislim na Dodika i na njegov odnos prema Mladiću i Karadžiću, na primjer.

Da li iz vaše perspektive ima krize u vlasti Hrvatske? Mediji to spočitavaju čak i predsjednici. Odnosi s premijerom su navodno pogoršani. 

Nema krize, ali nema ni usklađenog djelovanja. Kako u unutrašnjoj tako i u vanjskoj politici. Njihovi odnosi su neprekidno uzlazno silazni, s većim ili manje vidljivim sukobima koje uvijek javno, i predsjednica i Vlada RH, demantiraju. Najnoviji sukob u kojem je gospođa predsjednica napala Ministarstvo vanjskih i evropskih poslova, samo je jedan od primjera funkcioniranja odnosno nefunkcioniranja te suradnje. Neobično je to što je i Grabar- Kitarović iz HDZ-a i samo je formalno zamrznula svoj stranački status zbog funkcije predsjednice. Ali, na kraju dana, svi će ti sukobi biti izglađeni i Kolinda Grabar-Kitarović će opet biti kandidatkinja HDZ-a za predsjednicu Republike u drugom mandatu. Ona treba HDZ zbog infrastrukture i novca za kampanju, a HDZ u ovoj situaciji teško da može izaći sa drugim kandidatom. Jedan dio stranačkih ljudi to jednostavno ne bi tolerirao jer je ona među članstvom stranke popularnija od šefa HDZ-a.