Stipendistica je Fondacije “Izvor nade“ te je aktivno uključena i u rad Projektnog tima Fondacije kroz koji nastoji dati svoj doprinos u kreiranju projekata koje Fondacija ima namjeru realizirati.
Kako bismo predstavili Ajlu Dedić u jednoj rečenici?
Marljiva, odlučna, energetiča osoba, koja voli da dijeli svoj entuzijazam s drugima.
Angažirani ste u nevladinom sektoru? Koje projekte ste do sada uspjeli realizirati?
Zaista mi je drago što sam bila dijelom organizacije Balkan Tube Festa, Pravo ljudskog film festivala, glavna organizatorica 2. regionalne sesije Europskog parlamenta mladih BiH, organizatorica Medicinske sesije Sarajevo 2018., te što sam učestvovala na mnogim Erasmus+ projektima. Također sam u prethodnom periodu upriličila nekoliko izložbi ratnih fotografija, i performans 8372 čahure, kojeg sprovodimo svake godine u drugom gradu širom Unsko-sanskog kantona za 11. juli, u čast poginulim Srebreničanima.
U oktobru je, u Bihaću, otvoren Muzej Petog korpusa Armije RBiH, čiji je iniciranje i osnivanje pokrenuo Vaš rahmetli otac Mehrudin Dedić? Šta za Vas osobno znači biti posvećen radu ovog Muzeja?
Prije svega zaista je velika odgovornost. U isto vrijeme je izuzetna čast prenositi tekovine naše odbrambeno-oslobodilačke borbe na mlađe generacije. Biti na čelu jednog muzeja podrazumijeva veliki spektar obaveza, od edukatora, do umjetnika. Trudim se da radim dodatna istraživanja, tako da budem što profesionalnija i pristupačnija.
Uz ovo sve veže se i ona emotivna strana. Prije svega sama činjenica da je moj otac rahmetli i svoj život dao da bi napravio ovaj živi spomenik, daje meni dodatnu snagu da nastavim. I nije lako dočekivati ljude koji su prošli torture rata. Evocirajući uspomene na prošlost, eksponate gledaju kroz suze, sjećajući se svih saboraca koji nisu među nama više.
Ali ipak onaj osmijeh na kraju posjete, što im izmami njihov ponos na Armiju, zadužuje me da još više radim i usavršavam se u ovom polju. Uživam i velika mi je čast da slušam njihova iskustva, ratne priče, koje su tužne, ali opet pune i sretnih momenata.
Koje aktivnosti u okviru Muzeja planirate realizirati u budućnosti?
Nakon što smo muzej oficijelno i otvorili, počela sam da razmišljam o dosta projekata. Od edukacija, pisanja knjige, pravljenja kataloga, održavanje izložbi…
S obzirom da nismo, zbog ograničenosti prostora, uspjeli sve eksponate da izložimo, planiram u skorijoj budućosti donirati neke eksponate drugim muzejima u BiH, čije su postavke slične tematike.
Kako ispunjavate svoje slobodno vrijeme?
Svoje slobodno vrijeme, kao i svako, smatram jako dragocijenim, tako da se trudim da ga ispunim što kvalitetnije moguće. Uživam provoditi vrijeme s porodicom, prijateljima ili uz kakvu dobru knjigu.
Studirate međunarodne odnose. Kako BiH stoji na međunarodnom planu i koliko su nam dobri međunarodni odnosi?
Zagovornik sam da buduće političke korake i kontakte trebaju da počnu da uspostavljaju mladi ljudi, tj nova lica, radi bolje sadašnjosti i prosperitetnije i sigurnije budućnosti. To se uveliko dešava, samo što javnost o tome nema priliku da čuje puno. Činjenica je da su mnogi mladi izaslanici uspjeli svojim ličnim radom da ostvare kontakte sa mnogim ključnim i uspješnim svjetskim liderima i političkim akterima. Da li je to dovoljno? Naravno da ne. BiH treba na državnom nivou da napravi dobru strategiju, da se interno usuglasi svoja interesovanja na jedan ozbiljan i odgovoran način koji će biti u interesu države i svih njenih građana.
Stipendistica ste Fondacije “Izvor nade” i aktivni član Projektnog tima Fondacije. Kako biste opisali saradnju s Fondacijom?
Fondacija je prije svega mjesto gdje se sklapaju istinska prijateljstva. Volim što sam dio ovog divnog kolektiva, koji zaista radi na promociji dobra.
Mladi sve češće odlaze iz BiH, neki zastalno neki na privremeni boravak i studije? Koji su vaši planovi u budućnosti?
Planiram, ako Bog da, da upišem master studije. Ako me pitate gdje i šta tačno, iskreno još ne znam. Zanima me toliko stvari, toliko gradova me privlači, tako da tu odluku još nisam donijela.
Koji je Vaš životni moto?
Vodim se idejom da, u životu, uvijek treba da se trudimo da proširimo svoje vidike. Da se nikad ne ograničim na samo jedan aspekt zanimanja, jer s tim riskiram da izgubim na znanju i iskustvu koje bi mi pomoglo da izrastem u bolju osobu. Trudim se uvijek imati optimističan i iskren pristup životu, tražiti idealan ishod u naizgled nemogućem rješenju neke situacije stvara prostor za nove ideje s kojima se problem može riješiti
Koja je Vaša poruka za mlade ljude koji žive u našoj zemlji?
Luda ideja u koju još uvijek vjerujem: koliko god se sebi činili malim i nebitnim, možemo da učinimo promjenu u svijetu. To je ono što me je moj otac za života naučio i to mi daje pokretačku snagu da ostvarim svoje snove.
