Ajla Čaluk je sasvim posebna učiteljica: Zbog pet učenika otišla živjeti na selo udaljeno 36 kilometara od Fojnice

Ajla
Ajla Čaluk je 32-godišnja učiteljica rođena u Sarajevu, sa adresom u Fojnici. Međutim, Ajla je sve samo ne obična učiteljica.

 

„Duša ozdravi kad je s djecom.” (Dostojevski)

Već sedam mjeseci Ajla živi i radi u selu Živčići koje je od Fojnice udaljeno nekih 36 kilometara. Živčići imaju samo pet učenika koji su prvi, drugi i peti razred i koji su ujedno svi Ajlini učenici te pohađaju područnu školu Muhsin Rizvić.

Kolika ljubav se rodila između ovih pet đaka i njihove učiteljice, nije potrebno posebno naglašavati!

Iako je bila poprilično skeptična kada se prijavila na konkurs za radno mjesto, jer nije znala gdje ide niti šta može očekivati, sada ne krije sreću i potpuno zadovoljstvo što je tu gdje jeste i što radi sa svojih pet učenika koji su joj postali kao dio porodice – govori Ajla za portal Mahalla.ba.

Na pitanje kako sada izgleda njen život Ajla nam je kazala kako se već poprilično navikla. Iznajmila je jednu staru kuću i iako živi sama, usamljena nije. Svaku noć su druženja i prela! U selu ne živi mnogo ljudi, tražeći bolje uslove za život dosta ljudi je odselilo, govori nam Ajla, ali ljudi koji su ostali tu živjeti su izuzetno dobri, plemeniti i ljubazni, brzo su je prihvatili i zavoljeli kao i ona njih.

Prodavnice nema u blizini, vikendom dolazi kombi sa namirnicama kako bi ljudi mogli uzeti šta im je potrebno. Ljudi žive od poljoprivrede, stoke, prodaje ćumura. Mještani su izuzetno vrijedni ljudi, tako odgajaju i djecu, ističe naša sagovornica.

Zahvalna je što je dio njihovog odrastanja i što im pomaže u obrazovanju, znajući koliko je velika uloga obrazovanja u čovjekovom životu.

“Vozarim tako što se prebacujem do Kaćuna, onda neki od članova moje porodice dođe po mene. Zimi se malo teže organizovati oko prevoza ali nije strašno.”

Kada završi svoje obaveze kao učiteljica, Ajla postaje divna komšinica koja se druži sa mještanima, pomaže im ukoliko im je pomoć potrebna te rado obiđe stare i nemoćne osobe.

Učiteljica je na kraju razgovora željela pozdraviti svoje učenike i “nove” komšije, a mi se pridružujemo pozdravima i zahvaljujemo se Ajli na lijepom i toplom razgovoru!