Abraham Cooper: Nove tehnologije veoma su privukle ekstremiste svih boja

Intervju za RSE napravljen je nakon nedavnog objavljivanja globalnog izvještaja Centra Simon Vizental o neonacizmu na društvenim mrežama, u kome se analizira i stanje u zemljama Zapadnog Balkana, piše Radio Slobodna Evropa.

Društvene mreže bile su suviše spore u sprečavanju ekstremista da koriste njihove platforme. Države bi morale da uspostave monitoring ekstremizma na internetu, ali tu treba biti vrlo oprezan kako rješenje ne bi bilo gore od problema, upozorava Cooper.

Kako su digitalni terorizam i mržnja rasli u posljednjih nekoliko godina?

Cooper: Prije 25 godina pokrenuo sam u Simon Vizental centru projekat "Digitalni terorizam i mržnja". To je bilo prije nego što sam i posjedovao kompjuter. Zašto smo počeli takav projekat? Zato što smo vidjeli da su nove tehnologije veoma privukle ekstremiste svih boja. Bili su, dakle, u tehnološkom smislu, vrlo revolucionarni još tada. Dakle, nažalost, naše tadašnje bojazni da će ekstremisti umjeti da iskoriste u svoje svrhe fantastične marketinške i komunikativne mogućnosti interneta pokazale su se tačnima.

Najdalje su u tome otišli teroristi, posebno pripadnici IDIL-a, koji će, iako su izgubili na bojnom polju, i dalje biti zastrašujuća snaga za proizvodnju mržnje, nasilja putem interneta. Prije nekoliko godina fokus milijardi korisnika interneta premjestio se sa internet stranica na društvene mreže.

Ako imate i poruku koja dobro zvuči ili je atraktivna, čak i kontroverzna, ona će preko društvenih mreža postati viralna; tako nećete pogoditi samo jednog neprijatelja ili regrutovati samo jednu osobu, nego će vas čuti hiljade i desetine hiljada njih. I to je donijelo suštinsku promjenu. Društvene mreže su, nažalost, bile previše spore u sprečavanju ekstremista da koriste njihove platforme.

Imate u tom kontekstu i rock-bendove, sa vrlo rasističkim tekstovima, najmanje 50 njih možete naći na platformama društvenih mreža u isto toliko zemalja u svijetu.

Koje biste takve bendove i u kojim zemljama izdvojili kao najproblematičnije?

Cooper: Rekao bih da se to odnosi na sve države. Sjedinjene Države su najveći konzument i korisnik društvenih mreža, a uz to, u našoj zemlji sloboda govora prednjači ispred svih drugih sloboda - niko ne može biti procesuiran za govor mržnje ako nije praćen akcijom protiv nekoga. Zbog toga na američkim serverima vrlo često imate muziku rastističkih rock grupa koje su inspirisane britanskim (rasističkim) bendom Screwdriver koji je bio aktivan još 70-ih godina prošlog vijeka.

Ili ako pretražujete YouTube koristeći pojam "ustashe" – neću da vam nabrajam nazive, kako ih ne bih besplatno reklamirao – "iskočiće" vam mnogi bendovi koji promovišu vrlo ekstremističke stavove. Mnogi takvi videoklipovi poštovani na YouTubeu imaju "tagove" koji upozoravaju na njihove uvredljive sadržaje. To onda nameće pitanje zašto YouTube pušta takva upozorenja umjesto da sprečava da se takva muzika uopšte emituje na tako snažnoj platformi koju posjeduju.

Dao sam vam samo jedan primer vezan za Hrvatsku, a mogao sam vam ponuditi stotine drugih – iz Velike Britanije, iz Sjedinjenih Država i drugih dijelova svijeta jer je taj problem zaista globalan.

Kad je riječ o regionu Zapadnog Balkana, odnosno, neonacističkim, bendovima koji šire mržnju na društvenim mrežama, koje biste posebno izdvojili?

Cooper: U Srbiji imate, recimo, bend "Terror 88". Zašto "88"? Zato što je to kod za duplo osmo slovo abecede - "HH" – koje označava nacistički pozdrav "Heil Hitler". Ta grupa je aktivna od 2004. godine. KoristI "Totenkopf", lobanju sa amblemima SS divizije, kao svoj logo, kao i terminologiju poput skraćenice ZOG – Zionist Occupation Government (Cionistička okupaciona vlada), što pokazuje njihov antisemitizam. Ona postoji već 25 godina, ali sada je "aploudovana" na internet. Usko je povezana sa srpskim ogrankom (zabranjene nacističke) organizacije "Krv i čast".

U Bosni imate, recimo, Bosanski pokret nacionalnog ponosa. Oni kažu da su protiv cionizma, islamizma, komunizma, kapitalizma, uz sve to su i homofobni.

Kako se uhvatiti u koštac sa takvim izazovom?

Cooper: Nema jednostavnog odgovora na to pitanje. Čak i ako bi vlast, recimo u Srbiji, preduzela akcije protiv njih, takvi bendovi bi i dalje imali opcije da promovišu svoju muziku i svoje stavove putem, recimo, američkih servera. Takođe imate i vk.com, što je neka vrsta ruskog "Facebooka" koja je među pet najposjećenijh platformi društvenih mreža u svijetu.

Smatrate li da su vlasti u Srbiji i širem regionu suviše letargične u suprotstavljanju ekstremizmu na internetu?

Cooper: Smatram da, generalno govoreći, mnoge stare, etablirane, demokratije i njihovi establišmenti još nisu shvatili da živimo u novom svijetu i u 21. vijeku. Imate u njima policije i druge strukture za održavanje reda, ali većina onih na odgovornim pozicijama do dana današnjeg bukvalno nema pojma šta se događa u susjednoj sobi sa kompjuterom. Mislim otuda da je važno da svako društvo, uključujući i vlast, uspostavi načine za monitoring takvih aktivnosti.

Kako vlast da kontroliše nasilje na internetu, a da ne ugrozi slobodu interneta?

Cooper: Dat ću vam primjer Argentine, u koju uskoro putujem. Ta zemlja je živjela pod diktaturom decenijama, tako da je tamošnja demokratija relativno mlada. U tom kontekstu reći Argentini da njena vlada treba da preuzme kontrolu interneta značilo bi uništiti njenu demokratiju. Dakle, izazov je veoma ozbiljan. Također i u Srbiji i drugim zemljama regiona, svugdje gdje je lako ugroziti slobodu govora, moramo biti vrlo pažljivi, kako naše rješenje ne bi bilo podjednako loše ili lošije nego što je problem. Jer, ako državi date ovlaštenja koja može da zloupotrijebi, ona će ih i zloupotrijebiti.

Najvažniji akteri ovde su najprije kompanije (društvene mreže), zatim korisnici. Ako primjete govor mržnje, treba da prijave kompaniji da je to kršenje njenih sopstvenih pravila. Mogu da prijave takve sadržaje i Vizental centru, da mu pošalju link, ljudi ne smiju da budu pasivni. A možda je najvažnija poruka ona koju treba da prime roditelji.

Znam da je najteže otvoriti ozbiljnu diskusiju sa tinejdžerom, ali roditelji i nastavnici moraju to da čine jer moraju mlade ljude da uključe u jednačinu kako bi razumjeli vrijednosti za koje se zalažu njihove porodice i njihova društva i zašto rasisti, bigoti, homofobi i antisemiti treba da budu targetirani.