Abdurahman govori arapski, engleski i bosanski jezik. Njegov trud je primjetan. Nastavak školovanja planira u Sarajevu.
Suosjeća se sa svojim sugrađanima koji su morali napustiti svoju zemlju zbog ratnih dešavanja. Teško mu pada, ali nositi se s tim. Njegova želja za životom jača je od mržnje, a riječi govore o njegovoj skromnosti.
U ovoj obrazovnoj instituciji Abdurahman je dobio drugi dom. Zadovoljan je i primjeran učenik. Iako u sebi nosi tugu, bori se za svoju budućnost. Vjera u Boga, donosi mu odgovore na sva pitanja, ali i utjehu.
Ovo je samo jedan od primjera prilagođavanja djece novom životu u ovom slučaju u u Bosni i Hercegovini. Koliko je bosanskohercegovačke djece, koja su primjer u zapadnim zemljama, daje nam pravo na samo jedan zaključak koji glasi: Nije bitno ko si i odakle si,već koje su tvoje vrijednosti.
