Nakon konferencije Ujedinjenih nacija o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru Generalna skupština UN-a je Rezolucijom od 22. februara 1993. odlučila da se 22. mart svake godine obilježava kao Svjetski dan voda. Tog dana širom svijeta se posebno skreće pažnja na probleme vodnih resursa, s tim da se svake godine obilježava uz drugi moto.
Ove godine, tema Svjetskog dana voda je „Vrednovanje vode“ s fokusom na to koliko je voda važna za naš dom i porodični život, za život u zajednici, kulturu, dobrobit i lokalno okruženje.
Evropska povelja
Bosna i Hercegovina ima sreću da pitke vode ima i više nego dovoljno. Stoga je to naš i najvrjedniji resurs, posebno što smo među rijetkim zemljama na svijetu koje se mogu pohvaliti nezagađenim i pitkim vodama, zahvaljujući brojnim šumskim i planinskim izvorima te rijekama koje u dijelovima svojih tokova protiču kroz te predjele. S druge strane, u svijetu čak 1,1 milijarda ljudi nema pristup pitkoj vodi, a 2,4 milijarde živi bez osnovnih sanitarnih uvjeta.
Dinamičan razvoj društva i sve veći pritisci na prirodni okoliš, a samim tim i na vodu, postaju jedno od ključnih pitanja održivog razvoja, budući da onečišćenje podzemnih voda, jezera, tekućica i mora dodatno utječe na smanjenje postojećih zaliha vode. Povećanje potrošnje vode zbog većeg životnog standarda, urbanizacije i industrijalizacije, dovelo je do povećanja količine otpadnih voda koje se ispuštaju u prirodne vodne sisteme.
S ciljem zaštite zdravlja sadašnjih i budućih generacija, neophodno je spriječiti zagađenje vodnih resursa, što zahtijeva odgovornost svake zemlje i njenog stanovništva, kao i međunarodnu saradnju. Fond za zaštitu okoliša FBiH od svog postojanja provodi brojne programske projekte zaštite voda u našoj zemlji, a cilj finansijske podrške je ispunjenje strateškog cilja u smislu zaustavljanja trenda pogoršanja kvaliteta površinskih i podzemnih voda.
Evropska konvencija o upotrebi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera (1992.), koja je u Bosni i Hercegovini stupila na snagu 3. marta 2010. godine, pruža osnove za razuman i pravedan način upravljanja vodnim resursima, koji služi potrebama prirode, poljoprivrede i industrije, a prije svega ljudskog zdravlja.
Evropska povelja upozorava da mijenjati kvalitet vode znači ugrožavati život čovjeka i ostalih živih bića koja od vode zavise, te da je voda zajedničko nasljedstvo i njenu vrijednost moraju svi poznavati, ali i da je zadatak svakoga da vodu racionalno koristi.
– Upravljanje vodnim resursima mora se, prije svega, vršiti u sklopu sliva, a ne unutar upravnih i političkih granica. Voda ne zna granice. To je jedan, zajednički izvor, koji traži međunarodnu saradnju – stoji u Evropskoj povelji o vodi.
O značaju zaštite vodnih resursa, te svijesti građana o potrebi smanjenja zagađenja razgovarali smo s Anesom Podićem iz Udruženja građana „Eko akcija“.
– Kao građani pojedinačno ne možemo ništa, a zajedno možemo sve. Najbolji primjer uspješne kolektivne akcije na očuvanju naših voda je Pokret za odbranu rijeka Bosne i Hercegovine, u kojem bitke za odbranu naših rijeka skupa biju građani iz svih krajeva naše zemlje. Rezultat su, za sada, dvije izuzetno značajne odluke entitetskih parlamenata kojima se traži obustavljanje dalje gradnje malih hidroelektrana – kaže Podić.
Vodozaštitne zone
Za svako izvorište pitke vode, ističe, potrebno je propisati vodozaštitne zone, pojas zemljišta u kojem će se značajno ograničiti ili zabraniti sve ljudske aktivnosti koje bi mogle uzrokovati zagađenje vode, a zatim ih efikasno štititi.
– Nažalost, vodozaštitne zone su napadnute na razne načine, najgori primjer su vodozaštitne zone izvorišta u Sarajevskom polju na području planina Bjelašnice i Igmana, gdje se desila prvo nelegalna sječa šume, a zatim i nelegalna gradnja čitavih turističkih naselja, zbog čega se može desiti da Sarajevo uskoro ostane bez kvalitetne pitke vode. Brojni industrijski zagađivači i dalje nekažnjeno zagađuju naše rijeke. Otpadne vode naših naselja uglavnom završavaju bez prečiščavanja u našim potocima i rijekama. Nova opasnost po naše rijeke je i turizam. Gotovo da više nema slapa na srednjem toku Une da nije zaposjednut ilegalno izgrađenom kafanom ili restoranom čije otpadne vode redovno završavaju u rijeci. Svijest sama po sebi ne rješava probleme, potrebna nam je kolektivna građanska akcija koja će napraviti jak pritisak na političke elite i institucije vlasti, kako bi počeli da efikasno štite naše vode – kazao je Anes.
Na kraju, pitali smo da li je i u kojoj mjeri pandemija Corona virusa utjecala na vode u BiH.
– Pandemija Corona virusa pojačala je lov u mutnom graditelja malih hidroelektrana. Najstrašniji primjeri su se desili na Bjelavi, rijeci čije vode dolaze iz nacionalnog parka “Sutjeska” i Vrhovinskoj rijeci na južnim padinama Treskavice. Vlada RS-a ne da nije kaznila investitora, nego ga nagrađuje aneksom na koncesiju za gradnju male hidroelektrane, što bi bespravnom graditelju trebalo omogućiti da dovrši započeto – zaključuje Podić.
