15 godina od smrti Nurije Kličića, velikog čovjeka koji je zadužio cazinski sport u cjelini

Kličić (Husnije) Nurija - Nurko rođen je 1968. godine u Cazinu, gdje je završio osnovnu školu. Zatim odlazi u Ljubljanu, gdje je završio srednjoškolsko obrazovanje, zaposlio se i zasnovao porodicu. Uz poslovne i porodične obaveze redovno se bavio tekvandoom i postao je majstor ovog sporta.

U BiH se vratio kad je počeo rat, da bi branio svoj narod, zemlju i državu. Sa jednom od grupa hrabrih Krajišnika, koje su se odlučile na trnoviti put u nepoznato, pješice je krenuo i Nurija Kličić, koji je tada imao 24 godine. Pješice su prešli preko tada okupiranih dijelova Hrvatske, tzv. Sao Krajine, preživjeli brojne zasjede, bili žedni i gladni, ali ih vjera i patriotizam nisu napuštali, te su uspjeli doći u BiH i uključiti se u odbranu svoje domovine. Kao jedan od komandira u 101. muslimanskoj krajiškoj brigadi, Nurko je bio neustrašiv borac i primjer svojim saborcima, sa koliko odvažnosti i vjere u bolje sutra se brani domovina. Godine 1993, u svojoj 25. godini života, teško je ranjen zbog čega je postao stopostotni ratni vojni invalid – paraplegičar i trajno vezan za invalidska kolica.

S obzirom da se prije rata bavio tekvandoom i bio prvak Slovenije u tom sportu, invalidska kolica ga nisu spriječila da nastavi sa sportskim aktivnostima. Bio je član reprezentacije BiH u košarci u kolicima, predsjednik TKD Bosna Đemo i SSRI Cazin, potpredsjednik Sportskog saveza općine Cazin, predsjednik RVI paraplegičara USK-a, potpredsjednik Saveza paraplegičara BiH, selektor taekvando reprezentacije BiH po ITF verziji i predsjednik sekcije paraplegičara općine Cazin. Bio je neumoran, stalno prisutan u dvoranama i na sportskim terenima, gdje je učio djecu značaju sporta, dok se s druge strane, na raznim sastancima i sjednicama, žestoko borio za napredak cazinskog sporta i za prava svih mladih sportista.

Na njegovu ideju, a u znak sjećanja na njegovog poginulog saborca i klupskog kolegu, rahmetli Džemaludina Đemu Mašića, inače majstora taekvandoa, pokrenuo je taekvando turnir u Cazinu, koji je za njegovog života, poprimio međunarodni razmjer.

Na iznenađenje svih koji su ga poznavali, umro je 30. januara 2004. godine u svojoj 36. godini života. Samo ga je smrt mogla zaustaviti u njegovom uspješnom radu, te ga odvojiti od njegovih najdražih.

Rahmetli Nurija Kličić bio je veliki čovjek, patriota, sportista i uzorni sportski radnik, koji je iza sebe ostavio neizbrisiv trag i pokazao pravac, kojem trebaju težiti brojne generacije cazinskih sportista i sportskih radnika. Iza rahmetli Nurije Kličića ostala je velika praznina u sportskom životu Cazina, koja se nikako ne može nadoknaditi.