Njihova plata je sada jako povećana, kazao je za Dnevnik 3 Mladen Pandurević, direktor Udruženja poslodavaca. Prihvaćen je u cijelosti zahtjev Sindikata o satnici – i riječ je o 616 maraka. S neoporezivim davanjima – najniža primanja u metalskom sektoru će biti između 800 i 900 maraka.
“Moja procjena je da je to na granici mogućnosti, ali ljudi iz metalskog sektora su pregovarali i vjerovatno oni znaju da mogu podnijeti takvu platu”, kazao je Pandurević. Dodao je kako se sljedeće sedmice nastavljaju pregovori s drvoprerađivačima i fabrikama namještaja, pa s tekstilom, kožom i obućom, a nakon toga hemija i nemetali, pa građevina te saobraćaj i trgovina. Cilj je do kraja septembra zaključiti 5-6 kolektivnih ugovora.
Pandurević je istaknuo i jedan član ugovora koji omogućava da se minimalna satnica smanji u dogovoru s radnicima u kompaniji.
Poslodavci se bez razloga crne, kazao je, a pokazalo se da su najzdraviji dio društva, društveno najodgovorniji, socijalno najosjetljiviji.
“Plate nisu stvar dogovora ili želje, nego moraju pratiti ekonomsko stanje u društvu. Svaka isplata preko podnošljive granice vodi otpuštanju. To nije samo u teoriji nego i u praksi”, istakao je Pandurević.
Imati 1.000 maraka kao minimalna platu je nerealno, kaže Pandurević: “To je smišljen populistički potez. Ko može reći da ljudi ne trebaju imati 1.000 maraka? Uz bilo kakvu argumentaciju, došao bi na crnu listu. Radi se o tome da onda će se reći 1.000 je previše, može 750-800. Ako bi se to desilo, za godinu dana bi se izgubilo najmanje 25 posto radnih mjesta. Prihodi budžeta i vanbudžetskih fondova bi drastično pali”. Pandurević kao primjer navodi brijača u manjim mjestima i koji imaju po dvoje zaposlenih: “Koliko bi oni ljudi trebali da ošišaju svaki dan da bi mogli isplatiti tolike plate?”.
Velike kompanije će to preživjeti, ali više je od 85 posto poslodavaca koji zapošljavaju od jednog do 10 ljudi, istakao je Pandurević.
