2. “O Allahovo Poslaniče, koja je prva džamija izgrađena na zemlji? “Na to mu je Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: “Mesdžidul-haram“, potom je ponovo upitao: “Allahovo Poslaniče, a zatim koja?“ Pa je odgovorio: “Mesdžidul-aksa“, pa je ponovo upitao: “Koliko je vremena bilo između njih?“ Poslanik je odgovorio: “Četrdeset godina.“ – još dodao: “A tebe gdje zateče vrijeme namaza ti klanjaj, zaista je (sva) zemlja mjesto za namaz.“ Bilježi Buhari (4/177, 4/197), Muslim (1/370), Nesa’i u svojoj knjizi Es-Sunenul-kubra (1/255, br. hadisa769), Ibn Madže (1/248, br. hadisa 753), Ahmed (5/150, br. hadisa 21659).
3. Bili smo jednom prilikom sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i spominjali džamije, pa se pitali koja je bolja, Poslanikova ili džamija Bejtul-makdis?
Na to nam Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori: “Jedan namaz u ovoj mojoj džamiji vrijedi koliko četiri(1) namaza u Mesdžidul-aksi, a divno je to mjesto da se klanja. Obavijestio je Poslanik, s.a.v.s., da je nagrada namaza u njegovoj džamiji u Medini koliko hiljadu namaza u drugim džamijama; rekao je: “Jedan namaz u mojoj džamiji je bolji od hiljadu namaza u drugim, osim Mesdžidul-harama.“ Bilježe Buhari (1190), Muslim (2/2012, br. 1394), Tirmizi (2/147, br. 325), Nesa’i (5/214, br. 2899), Ibn Madže (1/450, br. 1404) koji je naveo: “Bolje od četiri namaza u njemu, tj. u Mesdžidul-aksi, i to znači da nagrada jednog namaza u Mesdžidul-aksi vrijedi koliko dvjesto i pedeset namaza. Tako je izabrao Et-Tahavi u svojoj knjizi Muškilul-asar (2/ 77).
4. “Ne sedlaju se jahalice (tj. ne putuje se radi posjete nekom mjestu radi njegove svetosti) osim radi tri džamije: Mesdžidul-haramu, Poslanikovoj džamiji i Mesdžidulaksi! Bilježe Buhari, 4/491, br. 1189, Muslim, 2/1014, br. 1379, Ebu Davud, 2/216, br. 2033, Nesa’i, 2/37, br. 700, Ibn Madže, 1/452, br. 1409.
5. “Doveden mi je Burak, (životinja bijele boje, veća i duža od magarca a manja od mazge, galopira tako da stane svojim kopitom na mjesto gdje mu dopre pogled) pa sam ga uzjahao i tako otišao do Bejtul-makdisa. Potom sam ga privezao omčom kojom su vezivali svi vjerovjesnici. Onda sam ušao džamiju i klanjao dva rekata, pa sam izašao, a u tom mi je došao Džibril, a.s., sa dvije posude, u jednoj vino a u drugoj mlijeko. Ja sam izabrao mlijeko, pa mi je Džibril rekao: “Izabrao si prirodnost!“ A potom se s nama usmjerio prema nebu.“ Buhari, 3887, Muslim, 1/145, br. 162, i ovo je njegova verzija, Ahmed, 6/216, br. 3499.
6. “U noći kada sam prenijet (isra’) vidio sam Musaa, izgleda pomršav, lijepe i uredne kose, izgleda kao da je iz Šenueta. I vidio sam Isaa, to je čovjek (njegov ten) crvenkast, a kao da je tek izašao iz banje. Najviše liči Ibrahimu, od svih njegovih potomaka. Potom su mi donijeli dvije posude, u jednoj je bilo mlijeko, a u drugoj vino, pa mi je rečeno: “Pij iz koje hoćeš!“ Ja sam izabrao mlijeko i popio ga, pa mi bi rečeno: “Izabrao si prirodnost, a da si uzeo vino, prevario bi svoj sljedbenike.“
7. “Bio sam kraj hidžra, a Kurejšije me pitaju o mom noćnom putovanju, pa su me zapitkivali od stvarima Bejtul-makdisa koje nisam zapazio. Zato me je obuzela briga kakva me nikada do tada nije obuzela. Onda mi ga je Allah pokazao tako da sam gledao u njega, i nisu me ništa pitali, a da im nisam odgovorio. I bio sam u društvu vjerovjesnika, a među njima Musa klanja. Pomršav, uvijene kose, kao da je od Šenue. Kad i Isa sin Merjemin, a.s., isto klanja, najviše mu liči Urve ibn Mesud es-Sekafi. I Ibrahim, a.s., isto klanja, njemu najviše liči vaš prijatelj (tj. vaš Poslanik). Kada je nastupilo namasko vrijeme, klanjao sam predvodeći ih kao imam. Kada završismo namaz, neko mi reče: O Muhammede! Ovo je Malik, vladar nad vatrom, poselami ga.“ Okrenuo sam se, a on mi prvi nazva selam.“ Muslim, 1/165, br. 172, Ahmed, 2/528, br. 101842, Nesai u El-Kubra, 11220, 11416. Ibn Kesir navodi sljedeće:
“Bejtul-makdis u Iliji, kolijevci vjerovjesnika, sve od Ibrahima. Zato su se oni svi skupili u toj džamiji, a Poslanik im je klanjao predvodeći ih kao imam, u njihovom području i njihovom domu. Ovo ukazuje da je on (Poslanik) njihov veliki vođa i predvodnik, neka je na njega i na sve njih slavat i selam.“ (Tefsirul-Kur’an el-azim, 5/5.)
8. “Kada su me Kurejšije u laž utjerivale, stao sam kraj Hidžra(2), a Allah mi je pokazao Bejtul-makdis, pa sam im stao govoriti o njemu gledajući
u njega.“ Buhari, 3886, 4710, Muslim, 1/156, 170, Tirmizi, 5/301, 3133, Ahmed, 3/377, 15099
9. “Herakl je poslao po njih dok su bili u Iliji, pa je pozvao da mu donesu Poslanikovo, s.a.v.s., pismo, a nakon što ga je pročitao, nasta graja
i podigoše se glasovi. Nas uputiše da iziđemo, a ja rekoh mojima: “Evo, vjera Ibn Ebi Kebše (Poslanikova) je postala velika stvar, toliko da ga se boji kralj Benu Esfer (Herakl).“ Buhari, 2978
10. “Kada je Vjerovjesnik prenijet(1) do Mesdžidul-akse, ljudi stadoše pričati o tome, pa neki se odmetnuše nakon što su bili uzvjerovali i smatrali da govori istinu. Tako dođoše do Ebu Bekra i rekoše mu: “Vidje li ti šta bi sa tvojim prijateljem!? Umislio da je prenijet u jednoj noći do Bejtul-makdisa.“ “A je li tako rekao?“ – upitao je Ebu Bekr, a ovi potvrdiše, a on će na to: “Ako je tako rekao, onda istinu kaže!“ Ovi će na to: “Zar mu vjeruješ da je u jednoj noći otišao do Bejtul-makdisa i vratio se prije jutra?!“ “Vjerujem! Pa ja mu vjerujem nešto što je krupnije od toga. Vjerujem mu da mu dolazi objava s nebesa, noću i danju.“ Zbog toga je Ebu Bekr prozvan Siddik (Istinoljubivi). Hakim, 3/62., br. 63, ocijenio ga vjerodostojnim, a s njim
se složio Zehebi u Et-Telhisu, Bejheki u Delailu en-nubuve, 2/246, br. 652, Ebu Nuajm u Marifetu es-sahabe, 1/82, br. 62, Ibn Asakir, preko Ebu Nuajma, 30/55, Albani ga ocijenio vjerodostojnim u Es-Silisile es-sahiha, 306
