Završen je još jedan ciklus u kojem je reprezentacija Bosne i Hercegovine prošla neslavno. Očekivano ili ne, kod navijača je očito razočarenje. Mada, jedan od razloga zašto je to tako leži u činjenici da se na naše fudbalere ne gleda sasvim realno.
Da, Bosna i Hercegovina ima igrača u "Ligama petice“, ali kada se uzme u obzir broj koji je u nekim selekcijama iz regiona, onda se može vrlo lako doći do zaključka da mi zaista kaskamo i da A divizija Lige nacija nije mjesto gdje bismo mi trebali biti. Čak i kada se poredi broj talenata iz domaćeg prvenstva, daleko stojimo iza naših komšija.
(Ne)standardni igrači
Naime, u reprezentaciji Bosne i Hercegovine je pet igrača koji igraju u pet najjačih svjetskih liga. Mahom to su timovi iz Bundeslige, ali ne oni iz vrha. Osim Ermedina Demirovića koji igra u Štutgartu, koji je izborio Ligu prvaka, ali nije sigurno da će to učiniti i ove sezone. Čak i on nije uvijek starter u svojoj ekipi, mada svoje prilike često koristi. Naši igrači najviše igraju u osrednjim do slabim bundesligašima. Čak i tu nisu starteri u velikoj većini slučajeva.
Haris Tabaković je izmjena u Hofenhajmu, Armin Gigović se bori za mjesto startera u Holštajn Kilu, dok je Nikola Vasilj "jedinica“ Sent Paulija.
Jedini ozbiljan igrač je veteran Sead Kolašinac, koji je zakucan na mjestu lijevog štopera u Atalanti, s kojom je podigao i trofej Evropske lige.
Kada se to uporedi sa selekcijama iz regiona, broj nije ni blizu potrebnog. Za primjer možemo uzeti "Orlove“, koji na papiru imaju samo jednog više igrača u "Ligama petice“, ali njihovi reprezentativci poput Strahinje Pavlovića (Milan), Nikole Milenkovića (Notingem Forest) ili Saše Lukića (Fulam) igraju značajnu ulogu u svojim klubovima.
I tu uzimamo igrače samo s posljednjeg spiska gdje nema jednog od najboljih golgetera Serije A Dušana Vlahovića (Juventus).
Hrvatska ima još više takvih slučajeva. Osporavali ili ne kvalitet Joška Gvardiola, nepobitna je činjenica da je Pep Gvardiola (Guardiola) izdvojio 90 miliona eura za njegove usluge. On je jedan od 13 igrača koji igraju u najjačim svjetskim ligama, a da i ne spomenemo Luku Modrića koji s 39 godina igra standardno za madridski Real.
Lekcija iz regiona
Čak i kada se uzme u obzir domaći talent, odnosno igrači koji nastupaju u domaćem prvenstvu i donose rezultate u reprezentaciji, kaskamo za nekim selekcijama iz regiona.
Dok u Bosni i Hercegovini igrači poput Envera Kulašina (Borac) i Osmana Hadžikića (Velež) ne dobiju ni priliku za zvanični debi, kod komšija njihovi domaći igrači čine okosnicu reprezentacije. Po istom principu, napadač zagrebačkog Dinama Bruno Petković je prvi napadač "Vatrenih“. Čak i kad se ne radi o jednom veteranu, mlađi igrači koji igraju u HNL-u dobivaju priliku, pa je tako Martin Baturina (Dinamo Zagreb) jedan od glavnih igrača proteklog perioda.
Stoga, vrlo je jasno da moramo raditi na domaćim talentima. "Uzgajanju“ mladih igrača koji će iz našeg prvenstva iznijeti velike minute, ali i graditi se da nekad u budućnosti zaigraju u nekoj od najjačih liga. Kao što su nekad Džeko, Misimović i Pjanić, da i nova generacija stasa u velike igrače.
